"The Clash su 1981. godine napisali važnu pjesmu u kojoj su sljedeći stihovi: „Interrupting all programmes, This is radio clash from pirate satellite, Orbiting your living room, Cashing in the bill of rights.“ Iako su Joe Strummer i ekipa odaslali (važne poruke) s vlastite piratske radio stanice prije gotovo pola stoljeća, s obzirom na geopolitički kaos u kojem se nalazimo popraćen sverastućom cenzurom, politički i tržišno instruiranim vijestima te hiperprodukcijom glazbe kroz koju se nije lako probiti do umjetničkih djela, pjesma „This is radio Clash“ jednako je aktualna i danas. U njihovom imaginariju vidim Radio Yammat koji svakodnevno odjekuje mojim stanom. S nama žive „cimeri“, moj šestogodišnji sin oslovljava ih imenom i prezimenom, uvode nas u dan i prate na spavanje, informiraju o aktualnim temama, za nas preslušavaju i biraju glazbu. O relevantnosti radio stanica u vremenu nove tehnološke revolucije govori podatak UNESCO-a da 44 000 radio stanica emitira program za pet milijardi ljudi, 70 posto svjetske populacije. Poput nogometa za koji je potrebna samo lopta, ovaj demokratičan medij omogućuje pristup svima, pa tako funkcionira i u „područjima bez signala“ ili pak ostane jedini glas koji se čuje u kriznim situacijama. Radio Yammat osnovan je 2015. godine. Nakon privremenog boravka u Laubi i Tkalčićevoj ulici, smjestio se 2024. u Ulici Franje Račkoga pretvorivši je u svojevrsni gradski ganjak uz koji se nižu produkcijski studio, Ziggy’s Coffee i novi dom Yammata. Arhitektica Maja Tedeschi, zaslužna za oblikovanje, reducira prostor prizemlja do nosive konstrukcije masivnih stupova koje zajedno s bočnim zidovima prekriva nijemim slojem žbuke i sive boje. Tako ogoljeni prostor, od ulice do unutrašnjosti bloka nadalje usitnjava ritmičnom izmjenom jednovisinskih i dvovisinskih prostora studija, tonske režije, novinarske i glazbene redakcije te marketinga i prodaje. Čvrstoj postojećoj strukturi sive boje pridružuje apsorbere – drvene zidne pregrade i stropne obloge te sivi tapison, kreira tišinu. Veliku dubinu prostora balansira staklenim pregradama, dovodi svjetlo u dnevni boravak čijim centralnim smještajem intimizira povremena druženja, dok najveći studio smješta u prednji, ulični plan. I upravo prostornim oblikovanjem tog studija arhitektica Tedeschi pažljivo prati gore spomenutu demokratičnost. Drvene tribine „izgrađene“ gramofonskim pločama sugestivno i bez zadrške okreće prema ulici pretvarajući Studio Alena Balena u arenu za razgovor i slušanje glazbe, amfiteatar u čiju nasuprotnu stranu smješta grad i građane. Šaljemo posljednje pozdrave Maji Tedeschi, dia /diː/aɪ/eɪ/, kako ju je uvijek pozdravljao njezin SMS-Deutsch prilikom odjave Drivea, šaljemo pozdrave Švecu i Alenu Balenu, i zahvaljujemo im što su radili za dobrobit nas ostalih." Ana Boljar