Zimnica je koncipirana kao izložba nerealiziranih projekata. Samu instalaciju prati i kratki film* (r. Katarina Baretić) snimljen in situ (Seget Vranjica). 

Rad istražuje poziciju koncepta u stanju mirovanja: arhiviramo jasnoću ideje koja prenosi nederiviranu emociju samog procesa. Postavlja se pitanje je li uopće moguće izvesti i provesti arhitektove zamisli. Zimnica zaustavlja svaku moguću devijaciju na relaciji koncept – realizacija. Može li se misao ili energija ponovno iskoristiti, a istovremeno ceremonijom kiseljenja neostvarenom projektu dati mogućnost novog života u alternativnom mediju? Fizička transformacija makete označava separaciju ideje od mogućeg.

Zimnica poziva na razgovor, akciju i djelovanje. Translatiranjem demotivirajućeg realnog iskustva u kompost sličnih iskustava otvara teme zakonskih okvira, autorstva, solidarnosti među srodnim strukama, komunikacije s nadležnim instancama i realnih mogućnosti samog tehničkog procesa unutar prilika prostora u kojem živimo i djelujemo. Medij koji u ovom slučaju koristimo je instalacija koja tangira rubne uvjete arhitekture i umjetnosti i sukladno tome traži i takve prostore unutar kojih se uglavljuje. Ono što je puno intenzivnije i permanentnije su pitanja koja su na intuitivnoj osnovi jasno čitljiva. Biti prisutan u trenutku i naći medij koji brzo, jednostavno i dinamično progovara o aktualnom postaje jednakovrijedno fizičkom. Procesu, ne realizaciji na terenu.

Rad koristi minimum tekstualnog, uz veliki intenzitet iščitavanja svakodnevnog. Nema jednoznačnog odgovora, samo potreba da prioritet bude relevantno, ne neophodno. Trebamo društvo koje će u značajnijem postotku validirati ono što 'kao da je oduvijek tu', a kritizirati ono što 'bolje da nije bilo tu'.

*https://youtu.be/uOUlOE9vpjk?si=BwIdxVX3OKiAws8_