Oblikovna osnova krajobraznog uređenja bazira se na suvremenoj reinterpretaciji povijesne matrice čije je osnovno oblilježje postava građevine na pravilnu, pretežito opločanu plohu partera s koje se prema jugu, u zeleni prostor pruža šetnica. Prema fotografiji iz 60-tih godina vidljivo je da je u izvedbi odstupljeno od izvorne ideje te je rondo izveden nasuprot stuba iz  trijema ljetnikovca.

Projekt poštuje osnovna obilježja originalne prostorne kompozicije: smještaj Ljetnikovca centralno unutar pravilne, pretežito opločane plohe u kontrastu sa zelenom pravilnom plohom u južnom dijelu. Rondo se reinterpretira na približno originalnom mjestu. Osnovna opločana ploha Ljetnikovca se dodatno artikulira kvadratnim velikoformatnim opločenjem od lijevnog pranog kulira s aluminijskim razdjelnicama i umetnutim linearnim zelenim potezima.

Kolni i pješački ulaz zadržani su sa sjeverne strane i integrirani u osnovnu plohu. Krajobrazno uređenje prilagođeno je postojećoj konfiguraciji terena te su s južne strane, na mjestu izrazitije denivelacije terena, umetnute stube i kružni izdignuti cvijetnjak od kortena.

Južni dio čini zeleni prostor unutar kojeg je egzaktno, modeliranjem terana artikuliran kvadratni popločani prostor – „zeleni paviljon“ koji formiraju krošnje devet horizontalno oblikovanih platana, Quincunx.

Na sjeveru, kosinu kolne rampe obostrano prate kortenske kaskade s ukrasnim biljem.

Sa sjevernim dijelom, zapadna terasa je povezana kortenskim kaskadama sa začinskim vrtom.

Ulična ograda je slobodna reinterpretacija povijesnog oblikovanja: osnovno konkavno lučno oblikovanje gornje konture, dvodijelni okviri i centralni metalni stupac od pločastog željeza te ispuna od okruglih punih željeznih profila. Sve radionički finalizirano i spajano vijačanim spojevima in situ.