Zadatak uređenja uredskog prostora u vrlo zadanom i unaprijed definiranom okviru zagrebačkog poslovnog tornja ostavlja na prvu vrlo malo prostora za arhitektonsku, a ne samo oblikovnu intervenciju. Postpandemijski kontekst i poticajni zadatak investitora rezultirali su uspješnom pričom. Osim pragmatične potrebe za novim većim uredskim prostorom, zadatak je bio interijerski nagovor na povratak zaposlenika u ured.

Rješenje se postiglo:

1.     Kvalitetnom raspodjelom odnosa open office radnih mjesta i klasičnih ureda

2.     Žrtvovanjem uredskih površina za 'break-out' zone

Uredska kuhinja proširena je na najatraktivniji prostor i time postaje mjesto susreta i zajedničkih druženja. Niz ureda prekida prostor s voluminoznim niskim foteljama za opuštanje.

3.     Prepoznavanjem specifičnih radnih scenarija i ispunjavanjem individualnih potreba

Open-office prostor omeđen je okruglim stolom sa zavjesom za timski dogovor i kioskom s dvjema kabinama za razgovore prema ulaznom dijelu. U središnjem dijelu nalazi se polica-pregrada za uredskog vrtlara, ujedno paravan prema hodniku.

4.     Kontrolom akustike koja je utjecala na samo oblikovanje i postala jedan od glavnih oblikovnih elemenata

Zakrivljena elipsa jezgre nebodera, u zoni open-office obložena je akustičnim pločama u zelenkastim nijansama.

5.     Karakterom rasvjete koja prati funkcije prostora i definira zone

Dizajn prolaznog dijela prostora (hodnika) downlight rasvjetom i tamnijim nijansama postiže se otmjenija atmosfera hotelskog hodnika.

6.     Artikuliranjem dinamike sekundarnih zona

Svaka uredska prostorija nosi svoj naziv, takozvane „untranslateables“, teško prevodive riječi iz stranih jezika s proširenim objašnjenjem. Put oko jezgre u potrazi za uredom animiran je čitanjem poetskih multikulturalnih pojmova.