Vinogradarska zbirka Pitve smješta se u postojeću zgradu nekadašnje škole na uzvišenoj poziciji unutar mjesta i otoka, pa lokaciju bitno definiraju prekrasne vizure. U trenutku započinjanja projekta zgrada je tek djelomično građevinski sanirana nakon požara, uz preostale znatne statičke nedostatke, a u tijeku je bila obnova pročelja prema konzervatorskim uvjetima. U stalnom postavu predviđa se na katu i galeriji prezentacija vinogradarske zbirke, a u prizemlju multifunkcionalni prostor za izložbe, prezentacije vina, edukaciju i društveni prostor za lokalnu zajednicu. 

Prostorna koncepcija stalnog postava bazira se na integriranju suvremenih interijerskih elemenata od čelika i strukturno koloriranog mdf-a tako da se ne mijenja izvorno oblikovanje građevine. Stalni izložbeni postav i popratne namjene integriraju se unutar postojećeg građevnog tkiva kao 'uneseni', suvremeni i neovisni prostorni element čelične konstrukcije, koji stvara na prostoru kata dodatnu galeriju u potkrovlju, a ujedno i konstrukcijski učvršćuje građevinu. Kuća-škola u svojem volumenu istovremeno ostaje intaktna, dok je prostor slojevito transformiran.

Izložbeni element je formiran tako da tvori 'niše' za izlaganje, a prostor između slobodno teče i prožima se s volumenom zgrade, ostavljajući slobodne vizure na pejzaž i otkrivajući izvorni volumen kuće. Posjetitelj ulazi u prostor dvostruke izložbe: režiranog muzejskog postava kroz niz kontroliranih scena u nišama i slobodnih vizura prema krajoliku. Budući da je mali prostor predviđen za višestruku funkciju, rješenje interijerskih elemenata predviđa i prostore za spremišta popratnog inventara te opreme koja se koristi u povremenim događanjima, a tijekom funkcioniranja muzeja ostaje jednostavno dostupna i skrivena. Dvorana u prizemlju sustavom preklopnih panela može biti kompletno zatvorena projekcijska dvorana, polupropulzivan prostor za radionice ili pak potpuno integrirani prostor s okolišem.

Dio stalnog postava je postavljen u eksterijeru, djelomično zatečen in situ, te su formirane blago 'lebdeće' platforme za postav eksponata, u skladu s topografijom terena i za proširenje aktivnosti na vanjsku površinu tako da se prirodni krajolik gotovo ne dotiče, a stvara platforma za impresivan pogled.