G U D C I

Kad ste furt na nebu, onda vam se ne da čekati u gradskim kolonama. Naviknete se na kretanje bez stajanja. Tako je investitorica zamislila dom na samo dvadeset minuta vožnje od Zagreba. Vukomeričko selo Gudci je na bregima, uza šumarak, mirno utočište. Povući se iz gradske vreve, i živjeti u prirodi na domak grada odavo je prekomorski trend, a kod nas više iznimka. Vlada bi mogla pogurnuti to malo, a sabor pojednostavniti proceduru ishođena dozvola za male kuće i interiere promjenom zakona o gradnji. Kućica ima 74,31 m² netto i 94,13 m² brutto, skupa s garažom. Sačuvali smo dva krasna visoka stara hrasta. Uspostavljen je dialektički dialog s novim zdanjem: žive i nežive prirode, vertikale i horizontale, pokretnog i stabilnog, gorivog i negorivog. Hrastovi bacaju sjenu na kuću i uokviruju je vizualno između debala. Odnos s prirodom važan je aspekt ovog projekta. Kuća se minimalno ističe iz terena, visinom od samo četiri metra, s blagim nagibom krova. Aluminijski pokrov asocira na zanimanje investitorice nad oblacima. Zidana je iz ytonga, koji je još dobrano izoliran, puno više od zakonskog minimuma, tako da i u tome idemo na ruku okolišu. Prizemnica je tlocrta slova T, s krilima: garažnim, spavaćim i dnevnim. Garaža kao integralni dio zdanja je kao mol u luci, pristajalište, kojim vlasnica u osnovi stiže doma, prolazeći kroza špajzu i kuhinju, u kojima ostavlja kupljene namirnice. Na istočnoj fasadi prema susjedu je niz od tri prozora različite veličine, u izbi, kuhinji i boravku. Kretanjem doživljavamo stalnu perceptivnu mijenu bočnog pročelja U sniježnim uvjetima prizemnica se jošte više uklapa u ambient, i bjelinom pročelja i pokrova pokrivenog snijegom. Redukcija na osnovno doma jedne osobe, na praktično, na bezboje.