Instalacija Potonule katedrale / Milenijski međaši zamišljena je kao transformirajući projekt duhovnog osnaživanja za posjetitelje Festivala svjetla u Zagrebu. Koncept propitkuje manifestiranje svjetlosti, ali se također dotiče iskonskog značenja duhovnosti, istražujući njihovu međusobnu povezanost. Projekt se sastoji od sedam prostornih instalacija popraćenih zvukom i svjetlošću, a sastoji se od sedam objekata koji simboliziraju sedam katedrala ili duhovnih međaša. Sama je postavka koncipirana kao zamišljeno “svetište” koje ukazuje na nužnost dostizanja svijesti i duhovnog svjetla, što bi u svakodnevnoj materijalističkoj tami trebalo postati privlačna potreba svakog pojedinca ponaosob. U suvremenoj umjetnosti svjetlo je predmet brojnih istraživanja u skladu s tehnološkim napretkom novih medija, ali njegova je duhovna konotacija još uvijek prisutna, jer kada je u pitanju umjetnost, svjetlost ne može ostati samo na svojim fizičkim ili optičkim karakteristikama. Gotičke su katedrale jedinstvena sinteza matematičkih i astronomskih spoznaja, arhitektonskih, umjetničkih i zanatskih vještina nadahnutih najdubljim vjerskim osjećajima. Obelisci/stupovi/totemi pomno izrađeni žičanim prostornim konstruktima Siniše Majkusa, tornjevi su visoki četiri metra, asocijativni i mistični istovremeno. Kako danas jedna riječ govori o više od tisuću slika, jednostavne i neposredne poruke iz knjige Architectural Enchiridion in the Age of Virality djeluju kao tekstualni reperi za eru novih prostornih stvarnosti. Snažne poruke presjeći će zvukovi potonulih katedrala Clauda Debussyja omogućujući posjetiteljima trenutke za razmišljanje i reinterpretaciju poruka, utjecaja na njihov život u traženju promjene i poboljšanja.