Kuća BC na prvi pogled ne otkriva svoju bit, ništa o sebi s ulice. Izgleda kao kuća nekog introverta. Objedinjuje raumplan i plan libre. Omotana je oko poluatrija kroz tri etaže, koji se otvara terasama prema moru, pogledu, no on nije nužnost nego sredstvo da se od okoline dozirano distancira i da se kadrira samo najbolji pogled.

U interijeru nas se procesualno vodi kroz sistem poluetaža, od sekvence ulaza, pa okolo do patia/atrija prema gore, kada nam se prvi put daje nazrijeti kompleksni karakter objekta: ako nismo skrenuli nekoliko stepenica niže u spavaći trakt i ako smo slijedili javnu liniju funkcije, našli bi se na prvoj etaži gdje bi nam postalo jasno da atrij ima i svoju negativnu i pozitivnu “Z” dimenziju. U negativnoj ponire do podruma (fitness, konoba), a u pozitivnoj prošireni dnevni boravak. Dnevna zona skriva dragulj: radni prostor u koji se dolazi preko dijela boravka – sobe za biljar. Radni prostor „komandni“ je most cijele kuće: s prozorom na uličnu stranu, kao kontrola ulaza, a na morsku stranu puca pogled na terasu i daleko na horizont. Prostori druženja rastegnuti su po vertikali od suterena do najgornje etaže, gdje se ispred boravka i blagovanja nalazi velika terasa s krovnim i bočnim brisolejima i koja je zapravo ljetni dnevni boravak.

Tlocrtno, glavna kontura projicira se kao nepravilni poligon, iako svaka etaža ima svoju konturu: od potpuno ortogonalne podrumske preko polutvorenije “traktovske” srednje (spavaće) etaže pa do poligonalne najgornje. Superpozicijom svih kontura i spajanjem u jedan volumen dobiveno je nekoliko fantastičnih prostornih efekata: rotacija ulazne plohe nad donjom omogućila je da su vanjske stube s etaže -1 na ulazni plato prirodno inkorporirane u volumen kuće. Na najgornjoj etaži stvoren je pak uski trokutasti džep, koji naizgled ničemu ne služi, no svojim upadnim kutom stvara vrlo elegantan chiaroscuro efekt i omogućava diskretan pogled s terase na ulazni plato u prizemlju.