Kompleks apartmana s hotelom oblikovan je suprotstavljanjem krajnosti: težine i lakoće, svjetla i sjene. Zamišljen je kao rasterizirana ploha koji štiti od sunca i daje hlad za lagodan boravak. Masivne betonske konzole omogućuju široke kadrove na more i otoke te horizont čine dijelom interijera.

Rasteriziranje se primjenjuje i u presjeku. Trodimenzionalni raster slijedi lokalnu tradiciju "dolaca" kojima se artificijelno oblikuje padina. Dolcima se zgrade integriraju u teren, njihovi krovovi se terasasto spuštaju omogućujući neometan pogled na more sa svake razine. Uloga dolaca je pomiriti izgrađeni i prirodni krajolik.

Projekt koristi vizual koji je dio kolektivne memorije. Modernitet je obilježio planiranu turističku izgradnju jadranske obale u desetljećima prošloga stoljeća. Jasni koncepti i forme te naglašen funkcionalizam dio su našeg nasljeđa. Referenca na modernitet povezuje staro i novo. Kompleks Osmoliš kao da je već odavno dio izgrađenog okoliša. 

Betonska konstrukcija, naglašeni strukturalizam, brisoleji, uvučeni i zaštićeni moduli soba, snažno dimenzionirana nadstrešnica pergole iznad zajedničkih prostora prizemlja hotela produkt su funkcionalizma i težnje prema moru. Apartmani se međuodnosima štite od sunca i daju si potrebnu privatnost. Boravak u kompleksu nije opterećen gradnjom. Vizure bez barijera usmjerene su na ozelenjene plohe krovova, kadrirane su otocima.

Težini i brutalnosti vanjštine suprotstavljena je neutralnost i mekoća interijera. Suprotstavljanje je u funkciji međusobnog naglašavanja te generiranja raznolikih ambijenata. Lakoća interijera omeđenog sirovom betonskom ljuskom manifestira se taktilno u mekoći drveta i tekstila te vizualno u elegantnim linijama brisoleja i linearno oblikovanog namještaja te njihovim tanašnim sjenama.