Preobrazba kultnog kina Odeon, od početka je sa stajališta arhitekta tražila nužnost stvaranja klupskog art prostora za široka događanja koji uključuju kino predstave, stand up komedije, koncerte, performanse i ostale kulturne događaje. Potreba takvog polivalentnog prostora u gradu kojemu su sva kina na periferiji je bila jasan projektni zadatak. Ono što su arhitekti od početka tražili je ozračje velegrada kroz burlesku, dekadenciju i odmak od uhodanih standarda. Teško, vrlo teško kroz okvir arhitekture koji se ogleda u postupku javne nabave, i zato je pojava algoritma Kuće umjetnosti Arsen, naslovjenu na Arsena Dedića, vrlo značajna. Riječi su suvišne, sve se posložilo zahvaljujući Arsenu, dobili smo priliku ostvariti jednostavan, nestalan art prostor s noir temom kakav je i velikan upravo bio. Drugi smjer je izazov takvog prostora u osnovi stambene zgrade koji živi a ne smeta. Kad su se te dvije linije spojile počeo je život Kuće umjetnosti u punom smislu i uspjeh je došao u nevjerojatno posjećenim zbivanjima koja samo traže još. S Arsenom i nije moglo biti drugačije.