Projekt odgovara na delikatan zadatak: smjestiti razmjerno krupni program trodijelne sportske dvorane u podnožje pitoresknog istarskog gradića.

Zgrada pritom balansira između komunikativnosti i mimikrije. Djelomičnim ukopavanjem ublažen je dojam veličine te mjerilo prilagođeno neposrednom kontekstu maslinika i predgrađa. Blago skošene plohe evociraju okolni brežuljkasti krajolik, u kojem je novi volumen dodatno dematerijaliziran metalnom ovojnicom promjenjive pojavnosti – ovisno o vremenskim prilikama i kutu gledanja u rasponu između sivosmeđe i presijavajuće brončane. Gospodarsko dvorište i pristup skriveni su u suterenu, potpuno oslobađajući parter i omogućujući reprezentativnost svih pročelja; zbog vizura s povišene kote starog grada posebna pažnja posvećena je "petom pročelju". 

Glavni ulaz  s potezom pratećih javnih i poslovnih sadržaja u prizemlju oživljava novoformiranu pristupnu ulicu i trg duž južnog pročelja zgrade. Pritom je pratećim sadržajima omogućeno i samostalno korištenje, neovisno o dvorani. Pažljivom organizacijom presjeka i pozicioniranjem u odnosu na postojeći teren omogućen je i izravan pristup gledalištu s nivoa ulaza. Nosivu konstrukciju čini pragmatična kombinacija betonskog volumena služećih prostora i čeličnih okvira borilišta. 

Prepoznata je uloga sportske dvorane kao jednog od središta javnog života malog grada, iznad isključivo sportsko-rekreacijske funkcije, pa je i u interijeru odabirom boja i materijala napravljen svjesni odmak od uobičajene sportske ikonografije.

Sjeverna staklena stijena orijentirana prema starom gradu postaje svojevrsno sučelje između dvorane i grada, integrirajući novu zgradu u život naselja.