Na predmetnoj lokaciji se predviđa izgradnja kolumbarijskih zidova s nišama za smještaj urni koji prate slojnice i nagib terena. Pružajući se u smjeru jugoistok-sjeverozapad, i prateći kaskadno spuštanje terena, između sebe stvaraju prostore zelenila i odmora. Tako nastaju aleje koje sadrže nizove grobnih kazeta za urne, i koje su kontinuiranim pješačkim putevima povezane s okolnim prostorom. Svi kolumbarijski zidovi su i potporni zidovi u funkciji sanacije klizišta.

Glavni ulaz je sa sjevera iz krematorija groblja Mirogoj iako je grobno polje povezano internim šetnicama te se polju može pristupiti i s južne strane.

Aleje, koje su zapravo atriji i mjesta spokoja i tišine, nastaju iz organičke forme zidova te je svaka ambijentom i vizurama drugačija i jedinstvena unutar unisone cjeline, dakle mjesto prisustva prirode, zelenila, zraka i svjetla. 
Od slojevitog niza kolumbarijskih zidova izdvaja se samo onaj na zapadnom dijelu obuhvata. Taj zid obložen je granitnim pločama, dok su ostali kolumbarijski zidovi organskih formi te izvedeni s oblogom od opeke jednake boje i kvalitete kakva je ona na Krematoriju. Imaju ugrađene niše za urne na različitim visinama ovisno o terenu, što određuje i broj niša smještenih po vertikali. Na niše grobnog mjesta u zidu postavlja se pokrovna ploča od poliranog granita.
Obrada partera, oblikovni detalji i tretman materijala, arhitektonski izraz u cjelini, u potpunosti se dakle nadovezuje na postojeću zgradu Krematorija. Vidljivo je to kroz suzdržano i čitljivo oblikovanje i elementarno baratanje s nekoliko osnovnih materijala proizišlih iz lokalne tradicije, uz akcent u obliku upotrebe posebne vrste crnog mramora na jedinom pravocrtnom zidu. To je i nadalje zona predaha i dodatno zaštićenog boravljenja ispred obilježenih mjesta, osmišljena u istoj onoj atmosferi tišine i dostojanstva koja obilježava čitav krajolik i s kojim ovaj projekt čini neodvojivu cjelinu.