Smještena u osječkom kampusu – studentskom gradu u nastajanju, nova zgrada studentskog paviljona formira s postojećim paviljonima trg, koji čini dio ulazne sekvence zapadnog prilaza kampusu. Opsežan program i nedvosmislene oblikovne smjernice rezultirali su longitudinalnim volumenom, dimenzija usporedivih s onima glasovite krstarice Potemkin. Oblikovanju zgrade prethodilo je usuglašavanje opsežnog sadržaja paviljona s mjerilom okolnih zgrada i vizurama iz kampusa u kojima se pojavljuje. Osnova predloženog koncepta je funkcionalno diferenciranje sadržaja studentskog paviljona na zajedničke (javne) prostore i privatne prostore (sobe) tako da se razbije korpus paviljona na četiri manja koja su u mjerilu postojećih paviljona te s njima povezana mostom izlomljene geometrije. Izduženi volumen zadanoga formata prekrojen je u četiri "samostojeće" cjeline studentskih soba "utopljene" u javne prostore. Pukotine koje su nastale među formiranim volumenima studentskih soba ispunjene su preostalim, javnim sadržajima doma – komunikacijama, blagovaonicama, dnevnim boravcima i učionicama, kroz koje snopovi svjetla dopiru do hodnika, presijecajući ga na prostorne sekvence koje mu daju dinamiku. Dinamika zatvorenih i otvorenih prostora postavljena je u odnosu na pročelja susjednih zgrada, pješačkih tokova te vizura kampusa; studentski trg, prilaz s Vukovarske ulice, parking te centralni prostor kampusa s menzom u svojem žarištu. Ovi prostori obavijeni su staklenom ovojnicom s integriranim solarnim ćelijama, koja propušta pogled prema van, ali i naznačuje unutrašnju dinamiku korištenja pogledima izvana.  Energetski koncept paviljona dodatno je osnažen solarnim kolektorima, retencijskim spremnikom sive vode, koji su integralni dio oblikovanja i nenametljivo osiguravaju energiju paviljonu.