Proizvodni pogon uljare Vodnjan najstariji je još uvijek aktivni prostor za preradu ulja u Hrvatskoj, a ovim projektom nastavlja se ta preko sto godina stara tradicija produkcije osuvremenjene novom proizvodnom linijom strojeva. Kako je ta proizvodnja tekla unutar istog prostora kroz čitavo XX. stoljeće, građevina u kojoj se uljara nalazi njeguje slojeve različitih epoha i intervencija u svom interijeru. Cilj projekta bio je izložiti vidljivima tu bogatu povijest uljare koja je nadživjela tri države – austrougarske kamene zidove i drvene grede izvorne zgrade s kraja XIX. stoljeća, talijanske armiranobetonske nadvoje i fasadnu opeku na ulici iz doba ranog modernizma 30-ih godina prošlog stoljeća, kao i funkcionalne instalacije postavljene 70-ih godina kada je uljara djelovala kao samoupravna zadruga. Osim pažljive restauracije svih nabrojanih postojećih elemenata dodan je i novi suvremeni sloj koji se namjerno razlikuje u svojoj materijalizaciji – novi pregradni zidovi izvedeni su od vidljive opeke, a novi prostori za osoblje izvedeni su kao neovisna čelična konstrukcija umetnuta u centralni prostor uljare. Obnovom zgrade uljare zadržana je njena specifičnost da proizvodnja ulja i kretanje korisnika nije fizički razdvojeno nego se odvija u jedinstvenom prostoru, što omogućava korisnicima pregled nad samim procesom proizvodnje ulja, a arhitekturi daje posebnu karakteristiku u kojoj strojevi dominiraju prostorom. Naporom svih sudionika ovog projekta zadržan je ambijent industrijske baštine, ali ne kao uspomena na nekadašnju produktivnost već kao i dalje živi i aktivan prostor ljudskog rada.