"Stara kuća, nova kuća, kuća do kuće i kuća u kući pod skoro istim krovom, sto metara pročelja položenoga uz brzu prometnicu krije bogatstvo prostornih odnosa izvedeno iz bezbrojnih ograničenja i na prvi pogled nezanimljivoga projektnog programa. Apstraktni pojmovi uredske zgrade i nepokretnoga kulturnog dobra ovdje su ispunjeni i osmišljeni arhitekturom, umetanjem kombinirane armiranobetonske i čelične konstrukcije u masivno ziđe koje je opet utaknuto u laganu opnu od čelika i stakla. Prostornim i programskim preklapanjem staroga i novoga, ritmičkom izmjenom punoga i praznoga u interijeru s varijacijama, rekonstrukcijom i (nado)gradnjom utilitarne građevine bez posebne ljepote, iz zaboravljene jašionice u napuštenoj vojarni na negdašnjem rubu grada izvedena je važna centralna institucija Zemljišnoknjižnog odjela zagrebačkoga Općinskoga građanskog suda. Nenametljiv, ali ipak jasan hijerarhijski sustav odnosa između spremišta, ureda, pisarnica, sudnica i raspravnih dvorana određen je izmjenom klime između one u blokovima prostorija za rad na dva ili tri kata i one u visokim prostorima kuloara između njih ozelenjenim suptropskim stablima. Promjeni klime odgovara logična izmjena u materijalnosti podova, zidnih pregrada i obloga veće ili manje tvrdoće, mekoće, prozirnosti ili sjaja, k tome naglašena duhovitim detaljima, izvrtanjem kućice ili kioska, zaobljenjem iliti ‘filetiranjem’ ugla. Ideja da rad javne uprave treba biti transparentan tako nije izgubljena u refleksijama transparentnih staklenih površina, nego je vješto opredmećena svojevrsnim ulaskom ulice u kuću, odnosno izlaganjem sadržaja javne zgrade prolaznicima. U trenutačnoj situaciji usredotočujemo se na pročelje "rastegnuto" uz ulicu. Puni smisao stražnjeg pročelja profiliranog stubišnim tornjevima tek će se otkriti dovršenjem cijelog bloka po prvonagrađenom natječajnom projektu istog autora." Krunoslav Ivanišin