Ákos Moravánszky – Tkivo svijeta: arhitektura kao transformacija 

Institut za povijest umjetnosti i Udruženje hrvatskih arhitekata pozivaju na predavanje profesora emeritusa Ákosa Moravánszkog pod naslovom Tkivo svijeta: arhitektura kao transformacija, koje će se održati u utorak, 15. rujna 2026. u 18 sati u prostoru DAZ/UHA!

Predavanje je organizirano u sklopu istraživačkih projekata koji se provode na Institutu za povijest umjetnosti: Arhitektura i kultura stanovanja u Zagrebu 1880. – 1940. / ARHZAG, uz podršku Hrvatske zaklade za znanost, te Pravo na stan: proizvodnja prostora svakodnevnog življenja u Jugoslaviji (1945. – 1991.) / HOUSING.YU, koji se provodi u okviru programa Horizon Europe, uz podršku Consolidator Grant Europskog istraživačkog vijeća (ERC).

---

Umjesto da arhitekturu promatramo kao nešto što pripada budućnosti, trebali bismo uvidjeti da je naša budućnost već izgrađena. To nije pesimistična pretpostavka. Izgrađeni okoliš nije statična baština, već neiscrpan izvor mogućih transformacija. Gottfried Semper smatrao je da arhitektura ne počinje konstrukcijom, nego uspostavljanjem razlike. Njezino ishodište nije u nosivoj funkciji, već u razdvajanju: u tekstilnom činu uspostavljanja granica koje razdvajaju unutarnje od vanjskog. Tkanje je prvobitna arhitektonska radnja. Tekstilno tkivo postaje model poetskog oblikovanja svijeta, pretvarajući bezobličnu prirodnu materiju u kulturno smislen oblik, povijesni kontinuitet i izraz.

Shvaćanje arhitekture kao procesa transformacije nudi poticajan okvir za sadašnji trenutak. Materijalna promjena nije samo tehnički, već i kulturni proces, u kojem materija, energija, informacija i značenje neprekidno cirkuliraju na različitim razinama – od građevinskog detalja do metabolizma gradova te, naposljetku, planetarnih sustava. U tom smislu, održivost je prije svega povijesna i kulturna svijest o tome da arhitektura sudjeluje u trajnim procesima materijalne transformacije na Zemlji, a manje tehnički imperativ.

---

Ákos Moravánszky profesor je emeritus teorije arhitekture na ETH Zürich, pri Institutu za povijest i teoriju arhitekture, na kojem predaje od 1996. godine. Rođen je 1950. godine u Mađarskoj, a diplomirao je na TU Budapest. Nakon što je neko vrijeme radio kao arhitekt, 1981. godine je doktorirao na TU Wien, stekao znanstveni stupanj kandidata znanosti Mađarske akademije znanosti te je 1983. imenovan glavnim urednikom časopisa Magyar Építőművészet. Kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt bio je gostujući istraživač na Zentralinstitut für Kunstgeschichte u Münchenu (1986–1988), potom znanstveni suradnik na Getty Centeru u Santa Monici u Kaliforniji (1989–1991), te gostujući izvanredni profesor na MIT-u u Cambridgeu, Massachusetts (1991–1996). Danas je gostujući profesor na Sveučilištu Navarra u Pamploni, gostujući profesor na Sveučilištu u Innsbrucku i počasni doktor Tehničkog sveučilišta u Budimpešti. U središtu njegova istraživačkog interesa nalaze se povijest srednjoeuropske arhitekture i materijalnost arhitekture. Član je upravnih odbora brojnih međunarodnih časopisa i istraživačkih institucija.

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.