In memoriam Tomislav Petrinjak (1942. – 2026.)

U velikoj se tuzi opraštamo od arhitekta i profesora Tomislava Petrinjaka.

Tomislav Petrinjak rođen je 1942. godine. Po završetku osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u Zagrebu, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1966. godine. Nakon studija se zapošljava u građevinskom poduzeću Industrogradnja gdje je od 1967. do 1985. godine radio kao tehnolog u pripremi rada, organizator montaže na gradilištu, na pripremi metoda mrežnog planiranja, kao odgovorni projektant te rukovodilac arhitektonskog biroa. U Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu bio je zaposlen od 1985. do 1996. kao rukovodilac radne jedinice A-9 i direktor Ateliera A-9, nakon čega je od 1996. do 2002. djelovao u vlastitom projektnom birou ARP arhitektura Petrinjak.

Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započeo je svoj akademski put 1993. godine kao honorarni predavač, a od 2000. do 2002. djelovao je kao viši predavač na kolegijima Izvedba zgrada I i II te Stručna praksa. Potom je od 2002. do 2007. bio zaposlen kao viši predavač na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kolegijima Elementi visokogradnje I i II, Prometne zgrade i Projektiranje zgrada. Nakon umirovljenja 2008. godine nastavio je djelovati na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je sve do 2022. volontirao na kolegiju Tehnički studio.

Njegov rad kao pisca i kritičara trajno je zabilježen u strukovnim i drugim časopisima, kao i kroz sudjelovanje na stručnim skupovima te na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Značajan trag ostavio je i djelovanjem na najvažnijim funkcijama Društva arhitekata Zagreba, u Stručnom savjetu Saveza arhitekata Hrvatske, kao i sudjelovanjem u radu tijela zajedničke Komore, a potom i samostalne Hrvatske komore arhitekata. Najveći doprinos ostvario je u Odboru za natječaje između 2006. do 2014. godine, za što je primio zahvalu HKA za osobit doprinos razvoju i izvršenju strateških projekata Hrvatske komore arhitekata.

Bio je poslijediplomski specijalizant (1970. godine), preko Organizacije Ujedinjenih naroda u Francuskoj u trajanju od šest mjeseci na temu “Modernizacija stambene izgradnje”, tehnologija Sectra, Outinord, Costa Magna, Fiorio, Estiot, Tracoba.

Izradio je “Standard stambene izgrade” (prijedlog) za Udrugu hrvatskih veterana domovinskog rata kao podlogu za raspisivanje Natječaja. Njegov arhitektonski opus, koji je znatnim dijelom realiziran i u inozemstvu – na prostoru Rusije/Ukrajine, obilježen je zgradama velikog formata za koje je dobitnik i brojnih priznanja. U svim svojim projektima spretno povezuje znanja iz tehnologije izvedbe i organizacije gradilišta s projektantskim rješenjima. Među brojnim projektima izdvaja se natječajni rad iz 1974. godine za Dom umirovljenika u Sopot (s Đ. Mirković), za koji je dobio prvu nagradu na natječaju, a po realizaciji 1976. godine i godišnju nagradu “Viktor Kovačić” SAH, 1976. godine (s Đ. Mirkovićem). Također, njegovi projekti objavljivani su u relevantnoj stručnoj literaturi.

U nasljeđe je ostavio impozantan opus realiziranih djela stambene, gospodarske, javne, hotelske, zdravstvene i prometne arhitekture te brojne generacije studenata arhitekture i građevine koji su od njega i uz njega učili.

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.