In memoriam: Snješka Knežević (1938. – 2025.)

S tugom smo primili vijest da nas je 16. listopada napustila Snješka Knežević, jedna od najistaknutijih intelektualki hrvatske kulturne scene, ostavivši za sobom golemo nasljeđe: u knjigama, tekstovima, prijevodima i iznimnom angažmanu na različitim poljima putem kojeg je široku publiku naučila gledati i poznavati grad. Njezinim odlaskom nestao je glas koji je tijekom više od šest desetljeća neprestano svjedočio o vrijednostima i slojevitosti našeg prostora, grada i kulture. Neumorni rad, nepopustljiva kritičnost i duboko razumijevanje urbanih i kulturnih procesa ostavili su neizbrisiv trag u javnom i stručnom prostoru Hrvatske. Svojom erudicijom i predanošću gradila je most između znanstvenog istraživanja i njegove popularizacije, baštine i suvremenog promišljanja arhitekture i urbanizma.

Rođena 1938. godine, Snješka Knežević studirala je povijest umjetnosti te njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Münsteru i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala i doktorirala. Njezin rani profesionalni put bio je obilježen djelovanjem u Trećem programu Radio Zagreba, gdje je bila urednica i komentatorica, oblikujući prostor ozbiljne kulturne misli i dijaloga. Kao književna prevoditeljica približila je domaćoj publici ključne autore moderne europske književnosti.

Od kraja osamdesetih godina djeluje kao stalna vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Njezine ključne knjige: Zrinjevac 1873–1973. (1994.), Zagrebačka Zelena potkova (1996.), Zagrebu u središtu (2003.), Zagreb: grad, memorija, art (2011.), Židovski Zagreb: kulturno-povijesni vodič (2011., s Aleksandrom Laslom), Zagreb u škarama (2018.), Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice (2020.), Baština i transformacija: zagrebački slučajevi (2024.) čine nezaobilazne međaše u interpretaciji urbanog identiteta hrvatske metropole. U njima Knežević sustavno gradi priču o Zagrebu kao civilizacijskom prostoru u kojem se zrcale europske kulturne struje i društvene mijene. Zagrebačka Zelena potkova postala je referentna točka za razumijevanje morfologije i urbanizma grada, a upravo joj je za tu knjigu dodijeljena Nagrada grada Zagreba 1996. godine. Nagrada grada Zagreba ponovno joj je dodijeljena 2021. godine.

Snješka Knežević ostavila je i izniman trag u uređivačkom i publicističkom radu. Djelujući u uredništvima časopisa Udruženja hrvatskih arhitekata dala je snažan doprinos promišljanju urbanih politika, odnosa naslijeđa i suvremenosti te položaja arhitektonske struke u društvu. Bila je članica uredništva časopisa Arhitektura  od 1982. do1986. te članica uredništva časopisa Čovjek i prostor od 1987. do 1995. godine. U tekstovima, komentarima i uredničkim koncepcijama spajala je duboko poznavanje povijesti s lucidnom analizom suvremenih procesa urbanog razvoja, uvijek upozoravajući da se povijesno nasljeđe ne smije tretirati dogmatski, već kao temelj suvremenog identiteta.

Njezin glas bio je istodobno znanstveni i javni, racionalan i strastven. Na valovima Trećeg programa Hrvatskog radija, u emisiji Baština, mi i svijet, koju je uređivala od 2003. godine, sustavno je otvarala teme o očuvanju kulturne baštine, o etici prostora i o odgovornosti zajednice prema svojoj povijesti. I u znanstvenim tekstovima i u javnim istupima, Knežević je branila ideju da grad nije samo skup građevina, nego živi organizam oblikovan iskustvima svojih stanovnika.

Bila je nezaobilazna figura stručne i akademske zajednice. Sudjelovala je u radu žirija Nagrade „Vladimir Nazor“ za arhitekturu, u ocjenjivačkim sudovima natječaja te gostovala kao predavačica na Filozofskom i Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U vremenu kada se gradovi svode na pitanja normativnih parametara i investicijske spekulacije, Snješka Knežević podsjećala je da je identitet prostora moralna i kulturna kategorija. Bila je neustrašiva i neumorna braniteljica povijesnog i suvremenog identiteta Zagreba, ali i šire kulturne topografije Hrvatske. Njezina britkost i argumentiranost ostaju primjer kako se može istodobno voljeti i kritizirati grad, biti čuvar naslijeđa i promicatelj suvremenosti.

Za svoj znanstveni i kulturni doprinos Snješka Knežević primila je niz priznanja. Uz već spomenute Nagrade grada Zagreba, dobila je Nagradu „Neven Šegvić“ Udruženja hrvatskih arhitekata 2002. godine za ukupni znanstveno-istraživački rad na arhitektonskoj baštini te Nagradu za životno djelo „Radovan Ivančević“ Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2016. godine. Ta su priznanja tek fragmenti zahvalnosti koju joj duguje hrvatska kulturna scena na kojoj je djelovala kao savjest, kritičarka i kroničarka.

Mia Roth-Čerina

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.