Aktualno
NAGRADA VIKTOR KOVAČIĆ ZA ŽIVOTNO DJELO – IVAN PRTENJAK
datum/vrijeme
27.03.2021.

Arhitekt čija su polazišta disponirana u slojevitoj komunikaciji spram kultura u kojima djeluje, a njih je mnogo i one su različite – Ivan Prtenjak „kod kuće“ je u Zagorju i u Dalmaciji, u Hrvatskoj i u Belgiji, a dakako i na područjima njima pripadajućih širih geografskih regija. Svaka je lokacija u njegovom djelu iscrpno studirana i iznova afirmirana arhitekturom koja izrasta iz logike palimpsesta baštinjenog teritorija. Upravo ustrajnošću takvoga pristupa unutar relacija vlastitih prostorno-kulturnih spoznaja djelo Ivana Prtenjaka sintetizirat će vrijednosti čiji su dosezi u konačnici spone razjedinjene, a opet jedinstvene civilizacijske platforme.

Svoj temperament Prtenjak pokazuje već u mladosti, formativnom putanjom koja će se, kao i ona kasnija profesionalna, odvijati na različitim mjestima i voditi neiscrpnim interesom za povijest i umjetnost. Arhitekt Ivan Prtenjak rođen je 1939. u Plaviću, u Hrvatskom zagorju. Pored srednje Škole primijenjene umjetnosti, u Zagrebu stječe gimnazijsko obrazovanje. Arhitekturu studira kratkotrajno na Akademiji likovnih umjetnosti te potom na Arhitektonskom fakultetu, pri čemu usporedno sa studijem stječe radno iskustvo suradnika u Institutu za povijest umjetnosti. „Otkrivanje Mediterana“ u razdoblju formativnom za arhitekta ostvaruje se u intelektualnom krugu autoriteta, prijateljstvom s obitelji Gamulin te radom kod profesora Preloga. Iako će ubrzo napustiti Hrvatsku, suštinsko poznavanje prostora istočne obale Jadrana, akceptirano u prvom redu kroz rad na dubrovačkom području, ponijet će sa sobom kao trajnu vrijednost habitusa koji će se daljnjim djelovanjem širiti, a čijoj će se srži uvijek iznova vraćati.

Godine 1967. trajno se nastanjuje u Bruxellesu čime započinje period intenzivnoga projektantskog rada u Groupe Structures, velikom i značajnom birou unutar kojeg djeluje na različitim lokacijama Europe, Afrike i Bliskog istoka. Usporedno s belgijskim, kontinuirano djeluje i na hrvatskim zadacima, te se dvije komponente njegove prakse nastavljaju i nakon 1984. godine, kada postaje samostalan arhitekt. Među brojnim radovima različitih programa, mjerila i prostornih situacija (od stotinu navedenih u katalogu monografije nazvane Arhitekture – Architectures iz 2015. godine) kao najznačajnije sam će istaknuti Kuću pokraj mora u Kelibiji u Tunisu (1970.), Kuću Skočimiš u Suđurđu (1975.) i Kuću Čemer na lokalitetu Šilovo Selo (1978.) na otoku Šipanu, Kuću Quadro u Zatonu (2010.), Kapelu svjetla u Suđurđu (1975.), crkvu sv. Petra – Crkvu iznad mora na Boninovu u Dubrovniku (1977.), crkvu sv. Mihajla u Staroj Gradiški (2008.), Muzej dominikanaca u Dubrovniku (1985.), Galeriju Šimun u Dubravama, u Bosni (2010.), obnovu tvrđave Revelin (1989.) i žitnice Rupe (1988.) u Dubrovniku, sjedište kompanije Belgacom u Monsu, u Belgiji (1993. – 1995.), obnovu zgrade La Prévoyance Sociale u Bruxellesu (2002.) i Memorijal hrvatskih mučenika u Villefranche-de-Rouergueu u Francuskoj (2006.). S obzirom na stvaralačku sintezu integriranih povijesnih vrijednosti ne samo arhitektonskoga nego i širega kulturnog konteksta ne začuđuje činjenica da se među radovima izdvajaju značajni doprinosi u domeni projekata sakralnih građevina, muzejskih prostora i postava te stambene arhitekture, a među njima nadasve intervencije na osjetljivim pozicijama graditeljskog nasljeđa. Upravo u potonjem aspektu, u djelu Ivana Prtenjaka nedvojbeno se afirmira ispravan model i metodološko usmjerenje za budućnost.

Osoba širokog spektra interesa i jednako široke sfere bavljenja svoju praksu profilira i drugim, arhitekturi bliskim modalitetima. Magisterij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stječe 1979. godine, arhitektonski opus upotpunjuje slikarskim te oba samostalno i grupno izlaže, u kontinuitetu, unutar i izvan Hrvatske. Svoje radove konačno sabire spomenutom monografijom Arhitekture – koja naslovom u množini sugerira potencijal induktivnog zaključka izvedenog iz mnoštva singularnosti specifikuma prostornih premisa.

Upravo su elementi regionalnoga arhitektonskog vokabulara, ogoljeni do razine arhetipskih značenja, oni koji u radovima Ivana Prtenjaka zadobivaju univerzalne vrijednosti. Najvažniji je dokaz tome njegova Kuća pokraj mora u Tunisu, čije su svevremenske kvalitete potvrđene nominacijom za Aga Khanovu nagradu za arhitekturu iz 1995. godine – četvrt stoljeća nakon izgradnje. Taj je primjer po mnogočemu presedan u domeni hrvatske arhitektonske prakse. Prtenjak njime postaje prvi hrvatski arhitekt (dosad i jedini) nominiran za spomenutu prestižnu nagradu. Zahvaljujući grupi entuzijasta, od hrvatske je strane prvi put pokrenuta inicijativa za zaštitu arhitektonske baštine na inozemnoj lokaciji. Konačno, autorefleksivnošću vlastite stvaralačke metode, jedinstvenom povratnom spregom obogaćeni su slojevi arhitektonske kulture prisutni i na našemu tlu. Distanca između bijelih kupola tuniske Kuće pokraj mora i kamenih terasa dubrovačke Crkve iznad mora, prema riječima samog arhitekta njegova dva najznačajnija rada, na mentalnoj mapi Mediterana time postaje fluentno savladiva.

Mojca Smode Cvitanović