Obrazloženje stručnog žirija:

Galerija malog formata u Bolu na Braču, smještena u zgradi Prve hrvatske čitaonice iz 19. stoljeća koja se upravo preobražava u gradski hotel, izložbeni je prostor za minijature različitih umjetnika iz privatne kolekcije Ivice Karninčića Koloča, i dio ponude javnih sadržaja budućeg hotela.

Cilj je projekta bio osigurati maksimalnu izložbenu plohu u malom prostoru povijesne prostorije s vidljivim drvenim gredama. Obodni su zidovi stoga obloženi novom plohom, blago distanciranom od zidova, poda i stropa, koja meandriranjem povećava površinu za izlaganje, a ujedno, poput samog međuprostora stropnih greda dematerijaliziranog crnom bojom, služi za skrivanje instalacija i svega onog što se ne želi izložiti pogledu. S ritmom greda izmjenjuju se linije usmjerene rasvjete. Kutija za videoprojekcije izdvojena je iz volumena plašta, izvana je potpuno bijela, a iznutra crna. Tema lebdenja naglašena je središnjom, dominantnom izložbenom vitrinom, odnosno staklenim volumenom koji stoji u središtu prostora razapet na četirima tankim čeličnim šipkama između poda i stropa.

Sva je oprema interijera oblikovana krajnje reduciranim jezikom i nebojama, kako bi pažnja posjetitelja bila usmjerena na eksponate. No u njihovoj se pozadini odvija izložba „na drugi pogled” – izložba pristupa oblikovanju prostora.

O projektu (tekst autora):

Galerija malog formata u Bolu na Braču oblikovana je kao izložbeni prostor za prezentaciju različitih umjetnika iz privatne kolekcije minijatura Ivice Karninčića Koloča.

Nalazi se na prvom katu u zgradi Prve hrvatske čitaonice iz 19. stoljeća u centru mjesta. Dio je ponude javnih sadržaja budućeg gradskog hotela Bol poljoprivredne zadruge.

Projektantski pristup temelji se na potrebi smještaja velikog broja slikarskih i kiparskih minijatura u malom prostoru. Projektom je postignuta potpuna transformacija postojećih uredskih prostorija u otvoreni prostor s minimalnim brojem arhitektonskih elemenata.

Bijeli "lebdeći" plašt, intaktan od postojećih zidova, stropa i poda, meandrira u prostoru galerije. Maksimalizira površinu za izlaganje te skriva instalacije i spremišta. Plašt je dugačko izložbeno platno za brojne umjetničke slike, a postojeći otvori sa škurama postaju dio te scenografije.

Kutija za videoprojekcije "lebdi" izdvojena iz volumena plašta, izvana je potpuno bijela, a iznutra potpuno crna.

Prisutne su samo ne-boje i materijali u svojoj prirodnoj pojavnosti kako izložbenim artefaktima ništa ne bi oduzimalo pozornost.

Crni strop stvara kontrastnu pozadinu, mimikrira strojarske instalacije i ističe ritam drvenih greda. Sa ritmom greda izmjenjuju se linije usmjerene rasvjete. 

Sva oprema u interijeru izrađena je po projektantskoj zamisli i detaljima kao total industrijski dizajn. Stakleni volumen vitrine za skulpture razapet je četirima tankim čeličnim šipkama između stropa i poda. Bio je to uzbudljivi "lebdeći" izazov za projektante i izvođače.