O projektu (tekst autora):

Za potrebe uređenja prostora (vlastitog) Arhitektonskog kolektiva angažirali smo veći broj volontera za radove uklanjanja. Sve nastale rupe u podovima vlastoručno smo popunili teracom prema recepturi koju je osmislio uvaženi kolega Nikola Fabijanić. Preostali su bitni elementi onog što je nekoć bio barokni stan - keramičke pločice i više no solidan parket iz 1968. godine, a u radnom prostoru otkrila se i međukatna konstrukcija od betonskih isteg - gredica. Svojevrsni arheološki interijer. Mobilijar je uglavnom uzet s raznih gradilišta, izuzev nekoliko stolica i polica iz shopping centra.

U ulaznom halu je (za profesiju) prigodna Strategija razvoja hrvatskog turizma Borisa Šituma, važna Instalacija za oprez pri hodanju Vanje Pagara, a pored lutke za vješanje su Zabat Tee Morić Šitum, grafit ISUS na tabli kojom se označava gradilište i Jedan običan akt Dalibora Popoviča.

Čita se postupna trans­formacija prostornog koncepta interijera od dekonstuirane frak­talne strukture prema dinamičnim i zaobljenim prostornim tokovima koji se međusobno preklapaju, isprepliću, izmiču i šire u urbani okoliš.*

* parafrazirani pasos iz teksta Maroja Mrduljaša Vrijeme muzeja, Oris br. 63