Obrazloženje stručnog žirija:

U Istri, nedaleko Buzeta, iznad doline rječice Bračane, na hridi uzdiže se srednjovjekovna feudalna utvrda Petrapilosa. Utvrda je obnovljena u sklopu europskog projekta Kulterra, stvorivši tako novu točku na turističkoj karti Istre. Osim konstruktivne sanacije, stabilizacije, restauracije i konzervacije ziđa, cjelokupnost revitalizacije upotpunjuje suvremeni i senzibilni arhitektonsko-oblikovni projekt pristupa i prezentacije baziran na implementaciji novonastalih arhitektonskih elemenata. Ti elementi promiču i elaboriraju novi sloj komunikacija, kao i nove modalitete funkcionalnih dispozicija sadržaja u svrhu ostvarivanja novih doživljajno-prostornih senzacija percepcije nasljeđa i krajolika, ali i infrastrukturnih preduvjeta za organizaciju povremenih kulturnih manifestacija. Funkcionalni i oblikovni arhitektonski elementi izvedeni su od dugotrajnih i izdržljivih materijala – nosivi konstruktivni elementi derivirani su od plosnatoga samozaštitnog čelika, dok su taktilne površine perfektuirane od masivnog drva hrastovih greda. Minimalistički pristup intervencije upotpunjuju dva polifunkcionalna čelična kontejnera. Izvrsnost projekta detektira se u minucioznom istraživanju prezentacije ovakvih specifičnih ambijenata u kojima se prožima senzibilitet historične arhitekture interijera i idiličnog pejzaža eksterijera. Odluka o senzibiliziranju modela arhitektonske intervencije putem redukcije materijala i tematika kao produkt stvara suvremeni dinamični prostor koji educira, otrežnjava i promovira vrijednost zatečene kulturne i prirodne baštine, upozoravajući na snagu protoka vremena i fragmentaciju arhitektonskih struktura.

O projektu (tekst autora):

Petra Pilosa, Petrapilosa, Druvine, Rauenstein, Pietrapielosa, Pierapelloxa, Kostel ili Kosmati kaštel je srednjovjekovna feudalna utvrda na vapnenačkom grebenu iznad Bračane, pritoka rijeke Mirne, kraj naselja Žonti (43 stanovnika), 9,4 km od grada Buzeta (6133 stanovnika). Lokalitet je korišten od prapovijesti, a najstariji keramički nalazi datirani su u brončano doba. Srednjovjekovna utvrda nastala je krajem 11. stoljeća i korištena je sve do dvadesetih godina 17. stoljeća, kad je uništena u požaru. Od 2010. do 2019. provođena su sustavna arheološka istraživanja kojima je istražena cjelokupna površina utvrde. Konzervacija, stabilizacija i restauracija ziđa provođena je od 1999. do 2019. g.

Idejno arhitektonsko rješenje pristupa i prezentacije utvrde Petrapilosa izrađeno je 2013/2014.g. Glavni je projekt izrađen 2015., te izmijenjen tijekom 2017. g. Projekt se mijenjao i tijekom izvedbe od 2018. do 2020. g.

Projekt pristipa i prezentacije utvrde postupno je sveden samo na infrastrukturu za horizontalno i vertikalno kretanje posjetitelja, te infrastrukturu za organizaciju povremenih i privremenih događanja na lokalitetu: manje i veće bine s podzemnim instalacijskim šahotvima.

Samozaštitni čelik S235JOW korišten je za nosive elemente radi smanjenja troškova održavanja konstrukcije. Drvena građa korištena za elemente u direktnom kontaktu s ljudskim tijelom: stepenice i podove za hodanje i sjedenje, te klupe većeg formata (68/200cm) za sjedenje, ležanje i odmor.

Svi novi arhitektonski elementi izvedeni su od ista 2 (ili 3) elementa: plosnatog samozaštitnog lima 20/200mm (i 8/40mm), te hrastovih greda 220/100mm.

Ovim je projektom nastavljen razvoj tipologije istovrsnih arhitektonskih intervencija započet na utvrdi Possert kod Paza 2012.-2015.