Knjiga je rezultat višegodišnjeg autorskog projekta u kojem se ostvaruje dijalog dvoje autora koji razmjenjuju mišljenja i posredno utječu jedno na drugo, pri čemu svatko oblikuje autorski sadržaj unutar vlastitoga medija – teksta i fotografije. Dva jasno razlučena i sučelice postavljena dijela knjige međusobno se usklađuju i baždare jedan prema drugome, stvarajući kuriranu monografiju prvog novog Zagreba.
U središtu interesa knjige nalazi se širi prostor Trnja, s Ulicom grada Vukovara kao njegovom okosnicom. Riječ je o najintenzivnije planiranom zagrebačkom području, na kojem su se oprobavale elitne generacije zagrebačkih urbanista. Pojmovi poput nedovršenosti, fragmentarnosti i preskočenosti često se koriste kako bi se opisao ovaj naizgled sporedan i zanemaren gradski dio, stavljajući u drugi plan činjenicu da su se na njemu testirale gotovo sve važne urbanističke paradigme 20. stoljeća. Nijedna od njih, međutim, nije ga u potpunosti oblikovala, zbog čega je prostor omeđen prugom, rijekom i dvjema ulicama naizmjenično ulazio u fokus interesa i iz njega izlazio, prateći smjene aktera, društvenih prioriteta i političkih sustava.
U tekstu i slici iznova se promišljaju karakteristični kontrasti ovoga područja: kanonski primjeri moderne arhitekture i provizorne obiteljske kuće te rigidne prometne transverzale naspram nepravilnih, uskih ulica. Autori redefiniraju prostor te bilježe stanje grada koje se sve teže prepoznaje kao karakteristično trnjansko.
U kontekstu aktualnih, ubrzanih prostornih transformacija, usporedba povijesnog pogleda i suvremenih fotografija omogućuje jasnije razumijevanje postojećeg stanja prostora i posljedica pojedinih planskih zahvata te pomaže u tumačenju suvremenoga trenutka.
