Obrazloženje stručnog žirija:

"Težina bavljenja arhitekturom leži u činjenici da je projektiranjem potrebno sintetizirati kompleksne, mnogobrojne, često i proturječne ulazne podatke. Na nama arhitektima je da sintezom postignemo prostorni, povijesni, oblikovni, društveni, financijski i održivi balans i smisao (još jedne) izgradnje u okolišu. O ulaznim podacima, koji su uvijek i iznova neminovno drugačiji od prethodnih, ovisi hoće li zadatak koji je pred nama biti težak ili jako težak. Nastavljati se na renesansni ljetnikovac, u gradu o čijem se graditeljskom nasljeđu ispisuju knjige i znanstveni radovi, samo po sebi predstavlja kompleksan zadatak. Ako tome pridružimo jedan od rijetkih preostalih programa javne i društvene namjene, onaj gradske tržnice, zadatak postaje još složeniji. Ljetnikovac Gundulić, izgrađen u 16. stoljeću na zapadnoj obali Gruškog zaljeva u Dubrovniku, zaštićeno je nepokretno kulturno dobro. Visokim ogradnim zidom formira čvrstu frontu prema zaljevu iza koje naslućujemo izmjenu prostornog sklopa renesansnih građevina i pratećeg perivoja. Na sjeverozapadnom dijelu kompleksa ljetnikovca, mjestu nekadašnjeg ribnjaka pretvorenog 1938. godine u grušku tržnicu, arhitekti Peračič i Veljačić ispisuju daljnji tijek njegova prostornog razvoja. Pet stoljeća kasnije, koristeći oblikovni jezik vlastitog trenutka postojanja, u prostorni dijalog smještaju nosivi okvir od vidljivog betona oslanjajući ga rubnim dijelom na renesansno pročelje ljetnikovca, ocrtavajući njegov kontinuitet. Iako tržnicu otvaraju prema moru, neznatnim izdizanjem njezine podne plohe u odnosu na kotu ulice jasno diferenciraju povijesni sklop od okoliša. Na betonski okvir oslanjaju čelične prostorne rešetke, za dijalog s atmosferilijima, njihovu detaljnu geometriju daju nam samo naslutiti translucentnim, mliječno bijelim ovojnicama u koje su obavijene. Kao da nas žele podsjetiti da se radi o prostoru kolektiviteta, tek sveukupnošću geometrije koju stvaraju u „zatvorenom“ položaju, iscrtavaju negativ susjednog niza dvostešnih krovova. Jednostavnom rotacijom, u samo dvije minute pretvaraju prostor tržnice od potpuno natkrivenoga u prostor sunca i sjene, puštajući nakupljenu ljetnu toplinu da kao kroz dimnjak iscuri van. Postignutim osjećajem lakoće pomoću suvremenog oblikovanja nove tržnice, arhitekti nas odlučno ukorjenjuju u prostor Mediterana. Logikom lako sklopivih stolova čelične potkonstrukcije i drvenih radnih ploha, dizajnera Nikole Radeljkovića iz Numena, omogućena je brza transformacija tržnice u prostor za druge događaje. U noćnoj slici gruške tržnice, kada krovni nosači postaju javna gradska rasvjeta disperznog svjetla koja poziva građane na druženje, ocrtava se intencija arhitekata za stvaranjem živoga javnog prostora koji nije ograničen samo na dnevnu funkciju gradske tržnice, za koju se svi mi koji volimo kuhati i dobro jesti nadamo da neće, poput ostalih elementarnih vrijednosti na ovom svijetu netragom nestati." Ana Boljar

O projektu (tekst autora):

Starog smo dali turistima, novog smo se bojali sanjati. Je li ovo trenutak u kojem ponovno možemo zamisliti grad u kojem želimo živjeti?Može li nova tržnica na rivi biti početak novog središta grada?

 

Na ramenima prethodnih generacija i krilima velike prošlosti ne možemo biti mali. Za dijalog s velikim renesansnim ljetnikovcem na najboljem dijelu obale treba puno poštovanja,ali još više karaktera.

 

Nema ničeg optimističnijeg od klime na Mediteranu. Svaki naš prostor je igračka sunca i vjetrova.

 

Paladin Gundulić, dubrovački plemić, trgovac i vješt diplomat izgradio je u 16. stoljeću, na najboljem mjestu u gruškom zaljevu, veliki ljetnikovac s perivojima, opasan visokim zidovima. Prednji zid na samom rubu mora bio je dug gotovo 150 metara. U kasnijim stoljećima ispred ljetnikovca nasuta je riva. Unutar zidova dograđene su kuće i mijenjale su se njihove namjene. U sjeverozapadnom dijelu, na mjestu ribnjaka, 1938. godine izgrađena je tržnica, koja se naknadno proširila na okolni javni prostor. Od tada je to glavna gradska tržnica i ribarnica grada Dubrovnika. Sama ribarnica nedavno je obnovljena, ali je prostor za prodaju voća, povrća i cvijeća ostao neuređen.

 

Nad tržnicom trebalo je napraviti nadstrešnicu za zaštitu od sunca i kiše. Izvedba nadstrešnice pretvorila se u obnovu cijelog urbanog sklopa. S jedne strane ljetnikovac, koji je zbog tržnice ostao bez jednog ugla, trebao je dobiti natrag svoj monumentalan format i neometane vizure. S druge strane tržnica, kao vitalan i važan gradski sadržaj, kojeg generacije Dubrovčana prepoznaju kao dio svakodnevnog života i gradskog identiteta, trebala se rekonstruirati kao značajna i cjelovita javna građevina. Natkrivanje tržnice trebalo je afirmirati i restaurirati baštinu, urediti okolne javne prostore i istovremeno povezati dijelove tržnice koji se nalaze unutar i izvan povijesnih zidova u jednu prostornu cjelinu. Krov je trebao ostati dovoljno nisko da se s rive vide povišeni dijelovi ljetnikovca, a istovremeno biti dovoljno visok da prostor bude prozračan, prirodno ventiliran i oblikovan kao suvremeni javni sadržaj. Tim jednim krovom nad trgom trebalo je riješiti sve okolne prostorne odnose i povezati njegove povijesne slojeve.

 

Zaštita od sunca vjetra i kiše riješena je nizom velikih zaokretnih tendi. Devet istih tendi trokutastog presjeka, omotanih svjetlopropusnim platnom, postavljene su unutar i izvan konture ljetnikovca. Na taj način prostor tržnice je cjelovit; djeluje kao jedna kompaktna javna građevina. U otvorenom položaju tende propuštaju svjetlo i zrak, a da pritom ne zaklanjaju pogled na baštinu. U slučaju kiše mogu se zatvoriti polaganim zaokretanjem na hidraulički pogon. Prostor pod njima ostaje dovoljno svijetao i prozračan, a ipak klimatski zaštićen. Sami prizmatični volumeni tendi osvijetljeni iznutra osvjetljavaju cijelu tržnicu.