Obrazloženje stručnog žirija:

"Izvedbeno-izložbena akcija „Šahto-kultura“ Kuće ekstremnoga muzičkog kazališta, koju uz Damira Bartola Indoša i Tanju Vrvilo zajednički stvara i izvodi pedesetak umjetnica i umjetnika, obilježila je u rujnu 2024. petnaestu godišnjicu osnutka Pogona Jedinstvo – doma nezavisne kulture smještenoga u prostoru bivše tvornice hidrauličkih pumpi. Tom je prigodom Velika dvorana Pogona transformirana u paralelni svijet koji posjetiteljima omogućuje uranjanje u izložbeni postav jedinstvenog karaktera, unutar kojeg se simultano razvijaju tri izvedbe i tri seta radionica. Kuću ekstremnoga muzičkog kazališta najprije je trebalo razumjeti – kako u njenim izvedbenim načelima, tako i u namjeri da obljetnicu obilježe različitim događajima istovremeno. Ništa vezano uza šahto-kulturu ne može se obuhvatiti svakodnevnim rječnikom: njezini instrumenti su šahtofoni – zvučni objekti Damira Bartola Indoša izrađeni od recikliranoga postindustrijskog otpada od kasnih 1980-ih – koji istodobno funkcioniraju kao izvođački aparati i scenografski elementi u višemedijskim inscenacijama. Autorski je tim projektanata u brojnim dijalozima s umjetnicima svoj zadatak shvatio kao stvaranje prostora koji omogućuje izložbenu prezentaciju, kao i paralelno odvijanje više izvedbi, uz uspostavu nježnog i protočnog okvira između izvođača i publike. Prostor je konstruiran upotrebom sirovih, „šahtofonskih“ materijala, prije svega ozvučenih najobičnijih industrijskih mreža. Transparentni, žičani prolazi definiraju labirint u kojem se pulsirajuće granice prostora brišu zvukom i svjetlosnim efektima. Uz raspored mreža koje i same postaju instrumenti te tako neosjetno dijele publiku u pokretu od izvođača i stvaraju mikropozornice, prostor se gradi rasporedom šahtofona, projekcijskih površina i statičnih sjedećih elemenata. Autori su putem materijalnosti ostali vjerni filozofiji šahto-kulture, a projektiranjem su omogućili neposrednu interakciju izvođača i publike. Tako formirani ambijent istodobno funkcionira kao pozornica i izložbeni prostor: u razdobljima bez izvedbi, tada tihi šahtofoni predstavljeni su kao artefakti „muzeološki” dizajniranim opisima te „oživljeni“ zvučnim instalacijama i projekcijama Ivana Marušića Klifa. Cjelokupni postav osmišljen je u dvostrukoj varijanti – dinamičnoj i statičnoj – u međudjelovanju materijala, svjetla, zvuka i slike. Arhitekt i dizajner postali su sastavni dio šahto-kulture, no istodobno su zadržali potrebnu distancu – upravo onoliko koliko je bilo nužno da pomognu iščitati prividni kaos samo kao kompleksan, viši oblik reda." Ana Šverko

O projektu (tekst autora):

Od umjetničkog crteža do oblikovanog prostora

Projekt Šahto-kultura nastao je iz dijaloga s Damirom Bartolom Indošem i Tanjom Vrvilo – iz razmjene skica, dijagrama i ideja koje su istovremeno konceptualne i intuitivne. Njihova izvedbena praksa ne podnosi fiksne scenografske okvire; umjesto toga, zahtijeva prostor koji može oblikovati izvedbu, a ne je ograničiti.

Struktura koja usmjerava, ali ne sputava

Zaključili smo da njihovu energiju ne treba zatvarati, već joj dati strukturu. Tako je nastala prostorna opna od čelične mreže – polupropusna struktura koja usmjerava pogled i kretanje posjetitelja, dok izvođačima ostavlja slobodu. Mreža stvara slojeviti labirint koji povezuje, propušta i reflektira svjetlo, zvuk i pokret, spajajući publiku i izvođače u jedinstven prostor interakcije.

Postav koji svira: scena kao instrument

Ono što labirint Šahto-kulture čini specifičnim jest da postav nije samo vizualni okvir – on je i zvučni instrument. Kroz ozvučenje pomoću pickup mikrofona, čelična mreža postaje rezonantna površina koja registrira i transformira zvuk izvođača. U izvedbenom modu, postav nije neutralna scenografija, već aktivni alat koji doprinosi dramaturgiji zvuka i pokreta.

Izložba koja diše s izvedbom

Postav funkcionira u dva režima: kao izložba, gdje su video-projekcije Ivana Marušića Klifa dodatni sloj interpretacije, i kao scena, gdje svjetlosni i zvučni elementi preuzimaju fluidnu, promjenjivu ulogu. Svjetlo i zvuk ne samo da definiraju prostor, već ga i neprestano oblikuju.

Prostor kao dinamična opna

Labirint Šahto-kulture nije statična instalacija, već prostor koji diše i reagira na izvedbu. On definira okvir, ali ostavlja otvorenost – stvarajući uvjete za nepredvidivost, improvizaciju i stalnu transformaciju. Svaka izvedba u njemu je nova, jer prostor nije samo mjesto radnje, već i aktivni sudionik umjetničkog izraza.