Obrazloženje stručnog žirija:

"Rekonstrukcija palače Amadeo potvrđuje nam da je – i kod zaštićenih spomenika kulture – mijena nužna, pa i neizbježna. Jednoznačna struktura postojeće građevine doživjela je gotovo potpunu preobrazbu. Otvoreni prostor atrija postao je zatvoreni i kondicionirani prostor kazališno-glazbene scene, a njegov visoki i slobodni prostor nastanjen je novim komunikacijama među krilima palače, tehničkom opremom scene i muzejskim eksponatima. Tlo pod atrijem rastvorilo se i udomilo novu multimedijalnu dvoranu, a podzemno proširenje izložbenog prostora muzeja nije se zaustavilo na gabaritima postojeće građevine, pa ni gradskog bedema, nego je odvelo posjetitelja i u „novi svijet“ pod obroncima Tuškanca. Ta podzemna, zenitalno osvijetljena dogradnja svojim dimenzijama, proporcijama, pa i karakterom sasvim različita od ostaloga izložbenog prostora otvara nove mogućnosti izlaganja i interakcije radnika, znanstvenika, učenika i posjetitelja muzeja. Uvođenjem novih izložbenih opni svoju su preobrazbu doživjele i ostale prostorije palače. Negacija vanjskih otvora pogled usmjerava k interijeru, k izlošcima i isječcima Svijeta. Kvadratne sobe postaju kružne ili eliptične izložbene dvorane čije stijenke nastanjuju eksponati ili audio-vizualne projekcije. Potkrovlje je pak, zahvaljujući izmijenjenoj geometriji krovnih ploha, udomilo uredske prostore, a izmijenjena geometrija krovišta odrazila se i na njenoj izmijenjenoj materijalnosti, kao dokaz i odraz promjene. Arhitektonskim alatima, dakle, ono puno postaje prazno, prazno postaje puno i nastanjeno, prepreke postaju sadržajem, jednoznačno postaje višeznačno, a prostor se usložnjava." Vjekoslav Gašparović

O projektu (tekst autora):

Hrvatski prirodoslovni muzej smješten je u palači Amadeo na bedemu zagrebačkog Gornjega grada. Projektom povećavamo površinu stalnog postava i formiramo nove javne prostore, poštujući arhitekturu zgrade zaštićenog spomenika kulture. Površinu za izlaganje povećavamo natkrivanjem atrija, podzemnom dogradnjom uz zapadni rub zgrade, produbljivanjem podruma te preseljenjem čuvaonica na novu lokaciju. Najveća promjena je natkrivanje atrija staklenim krovom, čime ga pretvaramo u hol. Tako ujedno povećavamo i izložbeni prostor, jer nam njegova veličina omogućuje postavu velikih izložaka, kao što su velike ribe, dinosauri ili ptice koji će se sagledavati i s mostova. Istovremeno, u atriju se održavaju predstave scene Amadeo ili druga događanja. U prizemlju su prostor za prijem posjetitelja, pokazne laboratorije i radionice za djecu, muzejski kafić te sanitarni čvor posjetitelja. Na podrumskoj, produbljenoj etaži, su novi izložbeni prostori. Ispod samog atrija je multifunkcionalna dvorana. Dograđeni podrumski dio ukopavamo zapadno od zgrade, a njegov zeleni krov prati nagib padine Tuškanac. Na etaži +1 i +2 su izložbeni prostori, dok su u potkrovlju uredi i prostorije za tehniku. Nismo krili namjeru da naš projekt pretvorimo od „ružnog pačeta“ u „labuda“ i dalje vjerujući u muzeje u kojima su izlošci važniji od zgrade.