Obrazloženje stručnog žirija:

"U Dubrovčanu, mjestu Krapinsko-zagorske županije nedaleko od Zagreba, autori donose svjež, gotovo utopijski pogled na promišljanje tipologije i oblikovanje poslovnih zgrada. Usidrena na rubu poslovno-proizvodne zone u razvoju, zgrada vizualno gravitira prema okolnoj šumi, postajući tako inicijator dijaloga s nepoznatim. Njezina vanjska staklena opna, nalik osmozi, upija prirodni okoliš u unutrašnjost, dok izvana djeluje gotovo nedodirljivo, svojom pojavnošću nadilazeći kontekst u kojem je smještena. Jednoetažna građevina kvadratičnog tlocrta, izdignuta na topografiji triju humaka, naoko levitira, pozivajući na postupno otkrivanje – ponajprije prolaskom „ispod“, a potom dolaskom u središnji kružni atrij otkuda se parom stubišnih krakova uspinje prema unutrašnjosti objekta. Po ulasku, korisnik se nalazi u „mekom“ unutarnjem perimetru kuće, čija forma omogućuje autonomno nizanje sadržaja te njihovu konzumaciju kružnim, gotovo muzejskim kretanjem kroz prostor. Taj inkluzivan obruč, snažno orijentiran prema atriju, objedinjuje recepciju, slobodno pozicionirana radna mjesta, malu kružnu dvoranu, spiralne stube koje vode do sadržaja na krovnoj etaži te maleni auditorij. Neprimjetno se otvarajući prema suterenskoj etaži, on se postupno prelijeva na zajedničke boravišne prostore i nastavlja prema vanjskoj terasi. Kao kontrapunkt ovoj tečnoj prostornoj dinamici, vanjski, oblikovno „tvrdi“ perimetar objekta karakteriziraju klasičniji, modularno nanizani radni prostori s jasnim fokusom na okolni pejzaž. Poput predmeta čiji se odraz nađe uhvaćen između dvaju zrcala i time biva repetiran u beskonačnost, tako i ovdje konzument prostora, stisnut između dviju uglačanih ploča poda i krova, doživljava prostore putem neprekidnog kretanja. Na taj način nastaje svojevrsna arhitektonska naracija u duhu „mise en abyme“. Snažno izražene odluke autora o podizanju standarda i kvalitete poslovnih prostora, kao i davanju značaja pomalo zapostavljenom oblikovanju poslovnih zgrada, tu dobivaju dodatnu vrijednost. Na pijedestalu od zelenih humaka stvoren je svojevrsni „hommage“, te Ona nominalno postaje Kuća za rad." Tomislav Soldo

O projektu (tekst autora):

Zgrada se nalazi u Dubrovčanu, mjestu sjeverozapadno od Zagreba s obilježjima ruralnog i prirodnog krajolika. Smještena u okruženju koje se ubrzano transformira, parcela se u zatečenom stanju koristila kao odlagalište građevinskog otpada.

Saniranjem zatečenog deponija, parcela ponovo oživljava i na njoj se formira nova topografija, nova priroda. Slijedeći prirodni pad terena oblikuju se tri humka koja definiraju centralni prostor i pješačke puteve. 

U nestabilni kontekst usidren je horizontalni disk. Jednostavna prizemnica kvadratičnog tlocrta, organizirana oko središnjeg kružnog atrija, položena je na tri ozelenjena humka. Istovremeno neutralna i specifična, zgrada u sebe uvlači prirodni krajolik, stvarajući neočekivane prostorne sekvence. 

Unutrašnjost diska organizirana je kao dinamičan, horizontalni radni ambijent, sastavljen od uredskih prostora različitih tipova i karaktera. Nizanjem planova i transparentnih ploha potenciraju se međusobni kontakti korisnika i intenzivni odnos s vanjskim prostorom. Obodno, uz vanjsko pročelje nižu se zatvoreni uredi s uglovnim sobama za sastanke i nišama za grupni rad kojima se središnji prostor otvara prema krajoliku. Obavijen oko atrija, ovaj glavni komunikacijski prostor sadrži ulaz, recepciju, ‘hot desk’ radna mjesta, kružnu prezentacijsku dvoranu te mali auditorij kojim se proširuje prema višenamjenskom zajedničkom prostoru i vanjskoj terasi u suterenu. Spiralno stubište povezuje ga s malim krovnim paviljonom, terasom i stazom za trčanje.

Konstruktivni sustav čine dvije ploče od prednapregnutog betona koje povezuju obodni V-stupovi, armiranobetonske jezgre i skupine kosih stupova. Veliki konstruktivni rasponi omogućuju fleksibilnu organizaciju prostora laganim, nenosivim i demontažnim pregradama.

Zgrada stvara svoj vlastiti kontekst, istovremeno ulazeći u dijalog s okolnom prirodom i s novoizgrađenim susjednim okruženjem. S kontinuiranim krajolikom koji se proteže ispod zgrade, atrij postaje središnja točka unutarnjih i vanjskih prostora, brišući granice između njih.