Obrazloženje stručnog žirija:

"Vozimo se samoborskim brežuljcima vijugavom cestom do mjesta gdje se putovi gube. Tamo, u osami, nešto neobično privlači pažnju: mala kuća, horizontalni monolit, nenametljivo smješten na nepravilnoj i strmoj parceli. Šuma mu se prikrada sa sjevera dok se prema jugu otvara pogled prema pitoresknom Samoborskom gorju. Prilazi se s istoka na gornju etažu. Uz ulaz smješteno je parkirno mjesto. Prizemlje sadrži spavaći trakt s dvije spavaće sobe, kupaonicom i garderobom dok je prostor na katu otvoren, s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom te središnjom jezgrom koja skriva wc i sadrži kamin. Unutar i izvan pragmatično odabranoga osnovnog pravokutnika, dimenzija 5 x 10 metara, razvija se prostornost armiranobetonskog monolita. Dvije etaže formiraju dva oprečna ambijenta. U prizemlju je kuća orijentirana prema unutra, zatvorena kutija koja evocira osjećaj sigurnosti; pećina. Na katu, pak, obrat: dva jaka usmjerena poteza staklenih stijena otvaraju kuću prema šumi, gorju, ulici, susjedu. Odlukom da ostane bez zastora, etaža postaje pozornica za predstavu koja nema kraja. Gesta je to koja poziva na interakciju. Dramatika kontrasta naglašena je tamnim tonovima interijera i ognjištem u centru kuće. Vješto kontrolirana gradacija, od zatvorenoga prema otvorenom, nastavlja se izlaskom betonske ovojnice u vanjski prostor preko granice staklene stijene. Stubište, pak, u prizemlju smješteno je u sredinu prostorije poput izložene skulpture. U razgovoru s korisnikom njegov suodnos s arhitektom na putu prema realizaciji postaje jasan. Kuća za tog čovjeka." Jani Mardešić

O projektu (tekst autora):

Nik Orosi odlučio se iz Zagreba preselit u prirodu. Kupio je zemljište u Samoborskom gorju. Parcela je nepravilnog oblika, izdužena uz prometnicu, s pogledom prema jugu i šumom na sjeveru. Pad terena prati nagib ceste.

Kuća je projektirana za jednu osobu s dodatnom sobom. Osnovni prostorni okvir etaže definiran je dnevnim boravkom pravokutnog oblika 5 x 10 m.

Nagib parcele omogućio je da ulaz s parkingom bude na gornjoj, glavnoj etaži.

Osnovno razmišljanje svodi se na elementarne prostore koji formiraju elementarni objekt.

U donjoj etaži nalaze se dvije sobe. Velika i mala sa sanitarijama između. Stubište odmaknuto od zidova spušta se slobodno u široki hodnik.

Ulazna etaža je jednoprostorna, otvorena na sjever i jug. Iz zone parapetne kuhinje preko stubišta kontrolira se ulaz. Servisni boks prostorno uspostavlja osnovne dimenzije i međuodnose blagovanja i boravka.

Crnoj boji interijera suprotstavljena je otvorenost prema pogledima na obje strane. U sredini je ognjište, vatra. Istočna, ulazna strana i zapadna fasada  su zatvorene, betonske. Cijela kuća izvedena je od betona, vidljivog. Donji dio je zatvoreniji s dva prozora. Jedan na sjever, drugi na jug. Silueta objekta prati strukturu odnosa vanjskog i unutarnjeg prostora.

Naglašeno tamni interijer u odnosu na velike otvore i prisustvo svijetla, stvara mogući kontrapunkt odnosa tišine i glazbe, noći i dana, grada i prirode, mirnoće i uzbuđenja, tuge i veselja, ali uvijek života