O projektu (tekst autora):

Dio sklopa čije je glavno zdanje iz XVIII stoljeća, ljetnikovac obitelji Svilokos, uz koji je crkvica svetih Petra i Pavla, kućica uz more i mol s lučicom. Bolest je osušila dvije stare velike palme, pa su zasađena dva duda, kao nekad davno. Boravak pod jakim suncem je neugodan, a suncobrani lako lete pod udarima vjetra. Pođoh put Supava s prekaljenim građevinarom, isprva samo za nadzor gradnje. No po dolasku ustanovismo nesklad između razmaka predhodno izlivenih betonskih stupova, na koje je trebala naleći drvena konstrukcija i nacrta koje je izradila jedna kolegica, po kojima je trebao biti krov od kupe kanalice nagiba od 38 stupnjeva, i većeg tlocrta od zatečenog. Tako sam na licu mjesta neplanirano projektirao, s kemijskom i trokutom, te računao cosinuse preko interneta, radeći i ad hoc troškovnik. Prvih dana brci je pomagao mjesni radnik, ali je napustio gradilište. Tako sam i ja spuštao daske s tavana, dodavao tu i tamo što god gore. Radnik je jednom pao s dva metra visine na leđa, no nije se predavao, nego ustrajao kao pantera na krovu. Četverostrešni krov podražava krov starog zadnja pred kojim stoji, skoro kao maketa, stojeći usporedno s njim, kao tiha jeka. Stupovi svedeni na statički profil, neutralne boje, se prividno dematerializiraju, navodeći na privid lebdenja krova, iz nekih vidika. U zemlji koja se diči mikromanijom treba istaknuti miniaturnost ovog djelca, koje ipak ima ozbiljne elemente, one koje sve više projektanata, izvođača i investitora izbjegava, birajući ravne krovove, linijom manjeg otpora, znanja  i umijeća. Majstori poput ovog pri kraju su svog radnog vijeka, i doskora više nitko neće znati raditi kose krovove, napose s grebenima.