Obrazloženje stručnog žirija:

"Gotovo tektonski zahvat u interijeru frizerskog salona nadmašuje mjerilo intervencije i programa. Arhitektonska je misao nadišla granice zadatka, izmakla očekivanom, usložila prostor. Sedamdeset dva četvorna metra ukupne tlocrtne površine umnoženo je samom datošću frizerskog salona – ogledalom. Ono u ovom slučaju prestaje biti predmetom, nego postaje prozorom u vanjski prostor parka i kretanja prolaznika, korisnika, susjeda. Granica prostora po horizontalnoj osi više ne postoji, preostaju tek one po vertikalnoj: gornja i donja, hodna i stropna. Prostor se širi, dekoracije nema. Radne jedinice, sažete i čvrste, sadrže sve funkcionalne elemente salona. Riješene inženjerskom strogošću, bez viškova, postaju gotovo „mašine“ za rad. Njihovi tlocrtni izmaci i rotacija formiraju sve potrebne uporabne prostore, prostore kretanja i zadržavanja, prostore rada i odmora, primarne i sekundarne prostore. Prostor se rješava, raščlanjuje i preklapa ničim drugim doli osnovnim elementom frizerskog salona – radnom jedinicom. Prepreka nema. Uporabni element postao je gradbeni. Zajednički vanjski prostor kretanja i zadržavanja unutar Parka kneževa kao da je proširen na interijer salona. Ili su to radne jedinice salona izišle u ozelenjeni prostor parka? Vanjska opna, granica salona, barem na trenutak nestaje, rastvara se kretanjem nepokretnoga. Ulazeći u interijer, izlazimo u park. Zaustavivši se, kretanje se nastavlja. Arhitektura nas nije iznevjerila." Vjekoslav Gašparović

O projektu (tekst autora):

Interijer frizerskog salona temelji se na ideji stvaranja prostora i prepoznatljivog ambijenta kroz interpretaciju osnovnog elementa – radne jedinice.

Radne jedinice, izrađene kao slobodnostojeći zrcalni elementi u punoj visini prostora, postavljene su u različitim pozicijama, rotacijama i usmjerenjima kako bi omogućile višestruke vizure i stvorile dojam prostranosti unutar ograničenog prostora. Refleksije vanjskog prostora unose dinamičnost u interijer, dok stilisti i klijenti koji dolaze na šišanje postaju glavni izložak i privlače pažnju prolaznika.

Unatoč brojnim funkcionalnim zahtjevima suvremenog salona, interijer zadržava jednostavan i neopterećen dojam, što ga čini prikladnim ne samo za svakodnevnu upotrebu već i za povremene izložbe i modne revije.

Svaka radna jedinica sadrži sve funkcionalne elemente i priključke potrebne korisnicima. Međuprostori nastali otklanjanjem radnih jedinica od zidova koriste se za smještaj dodatnih servisnih prostora. Jedinu dodatnu vidljivu komponentu čine stolice, a njenim izostavljanjem prostoru uklanja se mjerilo i namjena te se u potpunosti apstrahira.

Ulaskom u salon, dominiraju izlomljene refleksije, neutralni tonovi i monokromatski tretman materijala, naglašavajući ideju prostora kao okvira za događaje i dinamičnu pozadinu koja objedinjuje različite stilove klijenata.

Suptilne razlike u teksturama materijala i rasvjeti pridonose slojevitosti prostora, kombinirajući reflektirajuće plohe, mat metalizirane površine, heterogene uzorke podne keramike, bijele glatke i perforirane površine, crne drvene obloge i kožne sjedalice uz igru toplije indirektne I hladnije direktne rasvjete.