Obrazloženje stručnog žirija:

"Četvero danas mladih autora, a 2016. godine kada je bio raspisan javni arhitektonsko-urbanistički natječaj tek diplomiranih arhitekata, na osjetljiv zadatak oblikovanja malenog trga u samoj jezgri Varaždina odgovaraju istovremeno hrabro i suptilno. Ta frekventna „gradska postaja“ omeđena je Palačom Zakmardy na istoku, Parkom Vatroslava Jagića na jugu, Ulicom Jurja Habdelića na sjeveru i sklopom građevina na zapadu. Iz ptičje perspektive naizgled arbitrarna trokutasta forma novoplaniranog ambijenta, u ljudskoj perspektivi postaje pitka i opravdana. Dva vrha trokuta povezuju blago denivelirani park s ulicom, a treći nastaje kao kontrapunkt samoj Palači, šireći liniju kretanja u prostor okupljanja. Između gotovo neprimjetne kosine koja je u isto vrijeme statična i dinamična te vertikalnih rubova trga, daljnjom triangulacijom upisuju se tri plohe – one svojim kotama ostvaruju kontakte s okolnim susjedima. Javni parter uniformno je obrađen granitnim kockama koje smjerom polaganja potvrđuju novoformiranu geometriju. Apstraktni crni tragovi između rastrzanih ploha komuniciraju sa zelenilom parka. Četiri ugla „gradske sobe“ određena su snažnim stupovima koji povezuju ukrižane, gotovo nevidljive pravce rasvjete; soba je dobila strop. S vrha trokuta, iz ulice, u fokusu je park. S nasuprotne strane trg je u fokusu razvučene drvene klupe. A u središtu – nenametljiva fontana određena kvadratičnim poljem prskalica. Poplavljena ploha usredotočuje nepravilnu novonastalu geometriju. Koncentrično – linearno, mreža – oblik, preparirano – prirodno, samo su neki od velikih dijaloga koji se vode na tom malenom trgu u Varaždinu." Iva Martinis

O projektu (tekst autora):

Osjetljivi kontekst predmetne lokacije, na spoju povijesne jezgre grada Varaždina i velikog gradskog parka, zahtjeva promišljenu minimalnu gestu kojom će parkiralište uz palaču Zakmardy postati javni prostor okupljanja. Teži se stvoriti prostor novog karaktera kao dodatak okolišu. 

Očekivane i ustaljene linije kretanja, uz denivelaciju kota između parka i ulice, formiraju središnju frekventnu zonu te mirne zone rubno. Centralna zona kretanja se namjerno proširuje kako bi se odmakla od ugođaja staze, tvoreći prostor karakterno sličan trgu. Rezultat je velika trokutom definirana tematska scena (ploha) u kontinuiranom blagom nagibu od kote ulice do kote parka koja je dodatno denivelirana u odnosu na okolne zone mirovanja. 

Izlomljene plohe partera, naglašene upotrebom crnih metalnih rubova, van očekivanih paralelnih kaskada, negiraju okolni ortogonalni shematizam postojeće arhitekture, otvarajući se slobodnim ravninama parkovnog pejzaža. Projektirana praznina omogućuje različite scenarije dnevnog i sezonskog korištenja. 

Na rubu parka se postavlja kontinuirana drvena klupa orijentirana na središnju scenu, prostor popločenog trokuta. Tradicionalno popločenje, upotreba granitnih kocki na cijelom prostoru, ali u suvremenom slogu uklapa novi trg u povijesnu jezgru grada.