O projektu (tekst autora):

Virtualni muzej Dotrščina nastoji kroz edukaciju i inovativne umjetničke prakse očuvati sjećanje na mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Povodom desete godišnjice aktivnosti, 2022. raspisan je javni natječaj za paviljon Privremenog muzeja kao prepoznatljivog mjesta izlaganja, sjećanja i učenja.

Za osnovni element prvonagrađenog paviljona odabran je najjednostavniji stabilni sistem - tronožac,  izrađen od jelovih štafli duljine četiri metra. Tronošci su zbog elementarnosti i jasnoće organizirani u formu kruga, no moguće ih je ovisno o ambijentu rasporediti i drugačije.

„Zamišljen je više kao arhitektonski znak nego građevina koja čvrsto omeđuje prostor, kao arhitektonska gesta ili vježba u minimalizmu, pa ipak u njegovu neutralnu, modularnu strukturu s lakoćom se mogu učitati simboličke predodžbe mučne i tragične povijesti dotrščinske šume: repetitivno nizanje istovrsnih oblika evocira kolone ljudi zatočenih u kružnom hodu bez izlaza i kraja, dok oštri šiljci tronožaca „povređuju“ krajolik.

Jednostavnom, no vizualno atraktivnom prostornom artikulacijom paviljon je stvorio dinamično okruženje za izložbene sadržaje. Omogućio je nesmetano kretanje publike između rahlih odsječaka konstrukcije, umjesto strogo predumišljenog scenarija čitanja izložbi ponudivši samostalno istraživanje, a također i kombiniranje eksponata različitih dimenzija koji su bili postavljeni na unutrašnjim ili vanjskim stijenkama drvenog skeleta. Fleksibilnošću korištenja objekta, spretnom i tehnološki nezahtjevnom upotrebom zadanog materijala (montažna drvena konstrukcija bez temeljenja), David Kabalin je uspješno zadovoljio propozicije natječaja o ekonomičnosti i lakoj prenosivosti paviljona na druge lokacije, ukoliko se za to ukaže prilika. “  

iz članka „Arhitektura geste“  Lidije Butković Mićin