O projektu (tekst autora):

Zgrada gornje postaje Žičare Sljeme smještena je na 1030 m nadmorske visine.

Postaja je namijenjena prvenstveno ukrcaju i iskrcaju putnika te njihovim potrebama. 

Za učinkovito obavljanje navedenog, za pružatelja usluge osigurani su prostori za zaposlenike te ostali prostori u kojem je smještena tehnološka oprema zgrade.

 

Oblikovno, zgrada je koncipirana iz dva spojena volumena.

Viši volumen, odvojen je od tla nosivim čeličnim stupovima i obavija završetak trase žičare. 

Na taj način, u njegovom središnjem dijelu odvija se ukrcaj i iskrcaj putnika na perone iz kabina žičare koje kruže pomoću mehanizma postavljenog u volumen oblika tube. 

Ovaj dio zgrade, u svom najvećem dijelu podijeljen je u dvije etaže, a manjim dijelom strop etaže prizemlja korespondira s krovom kata.

Etaža prizemlja je definirana kotom iskrcajnog i ukrcajnog perona. 

Na etaži prizemlja, smješteni su glavni prostori namijenjeni putnicima te prostori za djelatnike ali u službi putnika poput kontrolnih soba te blagajni.

U južnom dijelu etaže prizemlja, osiguran je trakt u kojem su smještene isključivo prostorije za djelatnike. 

Na katu, u dijelu zgrade iznad prostorija za djelatnike osigurani su utilitarni prostori za putnike poput sanitarnih čvorova te lobby čekaonica s koje se pruža pogled na obronke Medvednice. 

Ravni krov ovog volumena dostupan je stubišnim korpusom koji prolazi kroz sve etaže te povezuje i kotu prirodnog terena ispod zgrade.

Niži volumen, u potpunosti je prislonjen na tlo i djelomično je ukopan.

Preko njega, na etaži prizemlja, ostvaruje se neposredna veza perona s postojećim okolnim terenom odnosno javnim površinama vršne zone Sljeme.

Na etaži -1 ovog volumena smješteni su sanitarni čvorovi za putnike te pojedine prostorije za smještaj opreme.

Navedene etaže su povezane stubištem kojim je omogućen pristup i ravnom krovu višeg volumena.

Ispod istočnog dijela etaže -1 smještan je objekt trafostanice.

 

U pogledu završne obrade i apliciranih materijala na zgradi te ostalih oblikovnih značajki koje su prvenstveno proizašle iz funkcionalnog aspekta infrastrukturne građevine, težnja arhitektonskog projekta je bila upotrebom suvremenih materijala valorizirati zatečeni kontekst i uklopiti se u njega.

S tim u skladu, viši volumen, čeličnog konstruktivnog sustava, obložen je reflektirajućim staklom koje se kao membrana provlači iz vanjskih u unutarnje prostore čime se briše egzaktna granica vanjskog i unutarnjeg.

Tako postignutim efektom ekrana koji vjerno projicira prirodu, i to upravo onakvu kakva se nalazi uz samu zgradu te mijenja kroz godišnja doba, postiže se privid ulaska prirode i u samu zgradu.

Niži volumen, armiranobetonskog konstruktivnog sustava, obložen je izvana suvremenim pločastim materijalom završnog dekora drveta, dok su svi unutarnji javni prostori obloženi drvenim letvicama.

Kako bi se naglasila kompatibilnost završnih materijala te kontinuitet završne obloge, ulazno pročelje zgrade ostakljeno je vrlo providnim i nereflektirajućim staklom. Na taj način i unutarnji javni prostori oba volumena postaju vidljiviji te privlačniji za ulazak putnika u zgradu.