O projektu (tekst autora):

Hotel se nalazi unutar splitske luke i, jedan je od prostornih elemenata koji, zajedno s Dioklecijanovom palačom kao središnjim prostornim orijentirom, snažno definiraju sliku grada s mora. Hotel stoga sudjeluje u prostornim odnosima širih razmjera, kojima se splitska luka diferencira na tri dijela, od kojih središnji predstavlja povijesnu jezgru. Zgrada hotela predstavlja protutežu visinski i oblikovno istaknutom volumenu neorenesansne zgrade lučke kapetanije, koja označava početak Istočne obale gradske luke. S druge pak strane, hotel ujedno jasno označava početak Zapadne obale, obilježene funkcionalističkom arhitekturom uz upotrebu lokalnih materijala, i turističkom namjenom, čiju pak krajnju točku definira zgrada Banovine, dovršena 1940. godine, nakon koje se silueta grada pretapa u park-šumu Marjan.

U nastojanju da dobije očekivanu dozu trajnosti tijekom vremena, dizajn hotela nije prolazan odraz sadašnjeg trenutka. Njegova je suvremenost temeljena na nadahnuću klasičnim, svevremenskim odrednicama arhitekture: proporcijom, ritmom, međuodnosima volumena, prirodnom bojom lokalnog materijala. Svojom artikulacijom i proporcijama hotel ulazi u dijalog sa zahtjevnim kontekstom nadopunjujući ga neagresivnom prisutnošću, ali koja ni u kom slučaju nije anonimna.

Osim toga, projektom hotela ostvarena je posve nova dimenzija javnog prostora grada. Uspostavljena je šetnica koja se proteže između morske obale i terase u prizemlju hotela, koja je obogatila javni prostor grada te pružila mogućnost kontinuiranog kretanja uz more od glavne gradske dužobalne šetnice – splitske Rive – prema Zapadnoj obali.

Unutrašnjost hotela definira prostorni autoritet koji sjedinjuje sve sadržaje hotela, koncipiran kao višeetažni "prazni" volumen koji je "ispunjen" šupljinom transparentnog implanta.