Obrazloženje stručnog žirija:

"Stara kuća, nova kuća, kuća do kuće i kuća u kući pod skoro istim krovom, sto metara pročelja položenoga uz brzu prometnicu krije bogatstvo prostornih odnosa izvedeno iz bezbrojnih ograničenja i na prvi pogled nezanimljivoga projektnog programa. Apstraktni pojmovi uredske zgrade i nepokretnoga kulturnog dobra ovdje su ispunjeni i osmišljeni arhitekturom, umetanjem kombinirane armiranobetonske i čelične konstrukcije u masivno ziđe koje je opet utaknuto u laganu opnu od čelika i stakla. Prostornim i programskim preklapanjem staroga i novoga, ritmičkom izmjenom punoga i praznoga u interijeru s varijacijama, rekonstrukcijom i (nado)gradnjom utilitarne građevine bez posebne ljepote, iz zaboravljene jašionice u napuštenoj vojarni na negdašnjem rubu grada izvedena je važna centralna institucija Zemljišnoknjižnog odjela zagrebačkoga Općinskoga građanskog suda. Nenametljiv, ali ipak jasan hijerarhijski sustav odnosa između spremišta, ureda, pisarnica, sudnica i raspravnih dvorana određen je izmjenom klime između one u blokovima prostorija za rad na dva ili tri kata i one u visokim prostorima kuloara između njih ozelenjenim suptropskim stablima. Promjeni klime odgovara logična izmjena u materijalnosti podova, zidnih pregrada i obloga veće ili manje tvrdoće, mekoće, prozirnosti ili sjaja, k tome naglašena duhovitim detaljima, izvrtanjem kućice ili kioska, zaobljenjem iliti ‘filetiranjem’ ugla. Ideja da rad javne uprave treba biti transparentan tako nije izgubljena u refleksijama transparentnih staklenih površina, nego je vješto opredmećena svojevrsnim ulaskom ulice u kuću, odnosno izlaganjem sadržaja javne zgrade prolaznicima. U trenutačnoj situaciji usredotočujemo se na pročelje "rastegnuto" uz ulicu. Puni smisao stražnjeg pročelja profiliranog stubišnim tornjevima tek će se otkriti dovršenjem cijelog bloka po prvonagrađenom natječajnom projektu istog autora." Krunoslav Ivanišin

O projektu (tekst autora):

Mala natkrivena jašionica izgrađena je 1903. u sklopu Vozarske vojarne. Transformacija prostora bivše vojarne u Trg pravde temelji se na reinterpretaciji donjogradskog bloka: inverzijom urbanističke tipologije dokida se privatno zeleno dvorište te formiraju dva tipa javnog prostora (pješački trg u središtu bloka i četiri urbana parka po obodu). Sukladno Lenucijevom obrascu zaštićeni objekti po rubu obuhvata artikulirani su kao paviljoni u zelenilu. Jašionica je smještena u južnom parku budućeg Trga pravde te je prožeta visokim zelenilom koje oplemenjuje radni ambijent i implicira produžetak javnog parka.

Zidani, kompaktni i racionalni objekt Jašionice koji se sastoji od velike hale i ulaznog aneksa dobiva svoj kontrapunkt u laganoj, otvorenoj i transparentnoj dogradnji. Volumen ulaznog aneksa tako postaje kuća unutar kuće. Formatom i tektonikom dogradnje zadržana je specifična kompozicija zaštićenog objekta i sačuvan je suodnos s Velikom jašionicom. Na spoju dogradnje i Jašionice formirana je cezura kao ulazni prostor gruntovnice u formatu passage-a između Ulice B. Filipovića i Trga pravde.

Ambivalentan dijalog između snažnog kontrasta i pažljivog uslojavanja novog u postojeće dosljedno je proveden kako u programskoj i konstruktivnoj strukturi tako i u odabiru materijala i oblikovanju. Format hale za jahanje utjecao je na uspostavu ritma programskih traka u kombinaciji s prazninama što omogućava prirodno osvjetljenje radnih prostora. Umetnute trake prate gradbeni raster Jašionice i informiraju prostorni i konstruktivni ritam dogradnje. Kompozicija ritma puno-prazno i rahlija organizacija točkasto pozicioniranih sadržaja prizemlja u kombinaciji s transparentnom ovojnicom dogradnje doprinose prostornoj preglednosti i anticipiraju otvorenost institucije prema gradu i građanima.