O projektu (tekst autora):

Ruralna matrica mjesta Pakoštane zakonima turističkih zbivanja desetljećima stvara svoj urbanitet.

Stvara privid, kao što su kuće za odmor ili povremeno stanovanje, svojevrsni privid stanovanja. Stanovanju koje balansira od ljetne prenapučenosti i zaštite od sunca do zimske osame prelivene akvarelom juga i ozvučeno marčanim burama.

Između tih polariteta balansira arhitektura poticaja u očima prepunih želja naših klijenata. Arhitektura nošena normativima, administracijom, birokracijom, medijima, lokalitetima, turističkim zabludama, novim tehnologijama, prilagodbom, loše izvedenim betonima i vjerom u prostor.

Na ledini od oko tri tisuće metara kvadratnih prije desetak godina isprojektirali smo ograđenu kuću sa središnjim patiom i dva stambena kubusa. Ostatak parcele bio je predviđen za agrar.

Vrijeme je prolazilo u iščekivanju Dozvole za gradnju od lokalne birokracije, a s vremenom je prošla želja za kućom kao utočištem mojih klijenata. Vrijeme je prolazilo.

Dolazile su ideje o mogućem projektu kampa, te projektu od šest manjih kućica koje bi formirale mikronaselje. Dolazili su projekti, a vrijeme je prolazilo.

Vremenom je šest manjih kućica pretvoreno u tri kuće kao realitet.

Svaka kuća ima tri volumena i tri prostora korištenja.

Bijele zidove u smeđem pijesku.

Oblikovane reducirano i u službi sjena.

Građene u doba pandemije.

Uokvirene betonskim zidom kao passepartout i presađenim starim maslinama.

Vrijeme prolazi, a kuće govore suncu, buri, jugu i stanarima koji dođu i odu. „ A njih čuva more od olova i nebo od borova .“