O projektu (tekst autora):

U kontekstu neambicioznog (vlasničkog) urbanizma, nastojalo se u danim prostornim okvirima (virtualnog volumena) kreirati objekt mješovite namjene. Ideja je bila da se maksimalni tlocrt definiran urbanističkim parametrima replicira n-puta po vertikali, te da se svaka "platforma" interpretira na jedinstveni način. Ovim postupkom je izbjegnuto repetiranje istog kata po visini i ostvarena dinamika i jedinstvenost svakog kata. Platforme su perforirane da bi se omogućilo interpoliranje "pitara" u perforacije i u konačnosti dobila zelena fasada. Na ovaj način svaki apartman i stan posjeduje vlastiti vrt i terasu, postaje elevirana obiteljska kuća. "Random" dispozicija "pitara" artikulira pojavnost kuće koja je dematerijalizirana i prisutna samo kroz platforme i "pitare" u njima. Kuća nema fasade, ona je repetitivni niz platformi sa zelenilom. Ona nije dizajnirana, ona samo postoji u svojoj zadanoj artikulaciji.