Obrazloženje stručnog žirija:

Javne gradske stube u Pločama izgrađene su jednostavno i dosljedno, prateći oblikovni princip slobodnih horizontalnih ploha kojima se penjemo ili spuštamo. Ravne ploče postavljene su tako da se ne vidi kako se oslanjaju na teren i tako stvaraju dojam kretanja po lebdećim plohama. Izbjegnuti su svi elementi koji bi poremetili tu osnovnu jasnu ideju. Nužni rukohvati i ostala oprema postavljeni su nenametljivo, izrađeni od tamnog metala, s oblicima koji ne privlače pažnju i koji se vizualno gube u pozadini. Tako bijele plohe ostaju slobodne. Tlocrtno nepravilna geometrija pojačava dojam slobodnog i plutajućeg kretanja. Uobičajeno, korištenje stuba doživljavamo kao napor. Ovdje je to zanimljivo i zabavno prostorno iskustvo. Jednostavni javni projekti kao što su gradske stube najčešće se izvode kao funkcionalni komunalni projekti, anonimni i bez posebne dodane vrijednosti. Stube u Pločama pokazuju kako svaki, i najmanji, komunalni zahvat može putem arhitekture postati poseban prostorni doživljaj i obogatiti prostor u kojem živimo.

O projektu (tekst autora):

Ploče su grad koji je većim dijelom nastao planski 60-ih i 70-ih godina 20.st. U urbanističkom planu iz 1987. godine, na predmetnoj su poziciji predviđene stepenice koje povezuju dva bitna dijela grada – administrativni i kulturno-edukativno sportski centar. Slijedom povijesnih okolnosti, neostvarene urbanističke zamisli rezultirale su nedostatkom nekih bitnih komunikacijskih veza u gradu koje se uspijevaju ostvariti nekoliko desetljeća kasnije. Koliko je ova pješačka veza bitna najbolje je pokazala trasirana staza koju su stanovnici formirali godinama.
Osnovni koncept projekta određen je s 2 smjernice: 1. ostvariti ugodno, prirodno kretanje te dopustiti krakovima da se lome prema zahtjevima terena i 2. omogućiti prirodi da ponovno osvoji novourbanizirani krajolik.
Prva odrednica ostvarena je formiranjem niza stubišnih krakova (serpentina) koji variraju od tri do osam stepenica, potencirajući osjećaj prirodnog uspona uz padinu, bez ritmiziranog pravocrtnog kretanja.
Druga je odrednica interpretirana na način da poštujući zatečenu pješačku trasu, stepenice 'lebde' iznad terena, neometano propuštajući okolinu. Neposredan okoliš ostaje prirodan, mediteranski, uz minimalne intervencije u vidu položenog kamenjara, izrađenog od kamena iz iskopa.
Tlocrtno, stepenice su postavljene u vlastiti ortogonalni sistem koji se od kraka do kraka, prateći logiku serpentina, rotira i postavlja u najlogičnijem nagibu i pod kutem u kojem najpovoljnije sjeda na teren. Naglasci, lomovi i ekscesi događaju se na odmorištima, gdje podesti postavljeni na odgovarajuću visinu preuzimaju funkciju klupa.
Na gornjem dijelu trase je mali trg, a na samom vrhu trase formira se vidikovac koji svojom pozicijom omogućava impresivnu vizuru na cijeli centar grada.
Evidentno izuzetno potrebne stanovnicima ovog grada, nove gradske stepenice u Pločama predstavljaju malu intervenciju u javnom prostoru gradskog tkiva velike frekvencije korištenja, nezaobilaznu u putanji kretanja gradom.