O projektu (tekst autora):

Nedaleko Crikvenice, skoro na vrhu brda, na granici između neba i mora,smjestilo se mjesto Ladvić, mjesto s nevjerojatnim pogledom na Kvarner, Krk i Učku u kojemu se tišina najčešće izmjenjuje s hukom vjetra. To je mjesto s manjim kućama, za sada nezagađeno s pretjeranom turističkom izgradnjom, gdje se domaći ljudi još druže, a normalno je kad se ljudi druže da se popije malo vina i zaigra na boće. Iz tog druženja nastala je respektabilna boćarska momčad koja žari i pali na prvenstvima, a kada se neki rezultati ostvare potrebno je i kroz cijelu godinu biti u formi. Zatvorena dvorana nameće se kao najlogičnije rješenje. Kako je mjesto usitnjeno i razbacano kod razmišljanja o konceptu kao prvo i osnovno uzela se želja da se dvorana usitni u mjerilo samog mjesta, da svojom glomaznošću ne postane dominantna, da selo ne nestane pod dvoranom. Materijali koji su korišteni su dvojaki, dok je „baza“ izrađena od kamena, u skladu sa suhozidima kao tradicionalnog materijala potpornih i ogradnih zidova, volumeni su od vlakno-cementnih ploča. Tri različite nijanse volumena naglašava kako različitost tih volumena u oblikovnosti tako i u namjeni potvrđujući  rahlost strukture kao temeljne konceptualne postavke uklapanja u polu urbani okoliš. Osim asfalta i pijeska koji su osnovni materijali za boćalište ostali materijali koji su korišteni u unutrašnjosti naglašavaju suvremenost kuće, u „kontri“ su s tradicionalnim korištenjem materijala izvana, sa staklenim, reflektivnim plohama kao i apstraktnim platnima akustičkih ploča obojenih u žutu boju kao službenu boju Boćarskog kluba Ladvić, ali i Grada Crikvenice i crne boje kao „podloge“ za ostale prostorne atrakcije i pomalo zbunjujućeg natpisa BKGK-L , što znači Boćarski klub Gornji kraj –  Ladvić. U međuprostoru te usitnjene strukture formirao se i trg s kojeg se lako pristupi samoj dvorani, ali i trgovini, kafiću, mjesnom odboru i klupskim prostorijama. Sve to zajedno potencira okupljanje i susret što većeg broja ljudi čime ovaj prostor postaje i glavni trg, a Ladvić napokon dobiva šansu da se tišina prekine žamorom ljudi uz lupanje boća u dvorani na koju se pruža pogled s trga.