Obrazloženje stručnog žirija:

Projekt započinje otkrivanjem jednoga iznimnog mjesta u složenoj i zapuštenoj strukturi zagrebačkih donjogradskih blokova. Zatim, preciznošću akupunkture, autorica Ana Lisonek umeće minijaturni paviljon – višenamjenski galerijski i radni prostor umjetnika Silvija Vujičića, u otkrivenu fokalnu točku prostora. Paviljon istovremeno interpretira i amplificira specifičnu atmosferu mjesta i reprezentira multidisciplinarni rad umjetnika. Okomito na centralnu i prometnu Jurišićevu ulicu u Zagreb, razvija se introvertirani prostorni slijed veže, dvorišta i konačno vrta. Prekrasni samonikli vrt u dubini omeđen zidovima napuštene octare i natkriven urušenom nadstrešnicom destilira melankoličnu atmosferu divlje prirode, industrijske arheologije i odsutnosti ljudi. U razmeđi između dvorišta i vrta autorica suprotstavlja dva jednostavna elemenata: puna industrijska klizna vrata XL mjerila koja potpuno skrivaju/otkrivaju XS ostakljeni paviljon i vrt iza. Elementarni 'high-tech' modularni kontejner sastavljen od dvanaest kliznih ostakljenih panela postaje arhitektonski okvir za ugradnju citata iz arhive umjetnika: 'uzgojenih' ogledala, tekstila i pjeskarenih elemenata ugrađenih u staklene ploče. Kurator je umjetna inteligencija SOLL, projekt Silvija Vujičića i Mire Romana. Fizičkim dimenzijama malen interijer tako kreira beskonačni doživljajni prostor svojim korisnicima u kojem se isprepleću slike ispred i iza, crteži i ljudi, priroda i grad, virtualno i stvarno, prošlost i sadašnjost, arhitektura i umjetnost.

O projektu (tekst autora):

U samom centru Zagreba u jednom od donjogradskih blokova raste samonikli vrt pun invazivnih biljnih vrsta. Zaštićen je zidovima zapuštene bivše octare s početka 20. stoljeća, kao neka nova vrsta industrijskog Hortus conclusus-a kojem savršeno odgovara mikroklima nastala ispod poluuništenog staklenog nadsvjetla.

Taj je vrt poslužio kao polazišna točka i sastavni je dio projekta.

Na ulazu u vrt iza velikih kliznih vrata industrijskog mjerila smjestila se nova građevina projektirana za jednog specifičnog korisnika, umjetnika Silvija Vujičića. Građevina postaje njegov primarni ured za sastanke, showroom za arhitektonsko staklo, prezentaciju tekstila i odjeće, event space... 

Savršenog je pravokutnog oblika, s jednostavnom vanjskom čeličnom konstrukcijom i mobilnom fasadom od dvanaest kliznih staklenih panela. Stakla su laminirana i unutar svojih slojeva sadržavaju 'uzgojeno' ogledalo, detalje od unikatnog tekstila te pjeskarene elemente. Motiv na fasadi čine stotine fotografija iz umjetnikova arhiva koje su pretvorene u mrežu obostrano reflektivnih crteža, a izradio ga je program umjetne inteligencije kojeg klijent koristi kao instrument u svom stvaralaštvu. Reflektivne plohe fasade 'uvlače' sliku zelenila vrta i na taj način negiraju granicu unutarnjeg i vanjskog. Beskonačnim fragmentiranjem i ponavljanjem prostora projekt nadilazi malu kvadraturu interijera i pretvara se u teritorij.

Projekt ne pripada jednoj određenoj tipologiji; on je istovremeno mali hram i vjetrobran vrta, istovremeno soba i građevina. Njegova simbioza s vrtom naglašava kontrast između prirode i tehnologije, divljine i reda.