Obrazloženje stručnog žirija:

Dispozicijska i materijalna jezgrovitost obiteljske kuće u Rasnoj iznenađujuće je vedar odgovor na trajno i elementarno pitanje (re)konstrukcije stambenog prostora u ratom razorenom i gotovo potpuno napuštenom području. Rasna je 2011. godine imala 7 stanovnika. U krajoliku u kojem se vegetacija obronaka Psunja miješa s građevinskim ostacima miniranih i urušenih kuća, jasno diferencirana od postojećih građevinskih zahvata i zatečenih materijala, obiteljska kuća u Rasnoj lakoćom svoje izvedbe kao da lebdi nad ostacima bremenite povijesti, otvara se svjetlu, suncu, pašnjacima i šumi. Translucentna ovojnica ispunjava stambeni prostor difuznim dnevnim svjetlom, a okoliš građevine, uvečer, difuznim svjetlom ljudskog prisustva. Konstruktivna i tlocrtna efikasnost zahvata gotovo da upućuje na moguću tipologiju projekata za obnovu ratom, potresima i poplavama uništenih naselja. Otisak zatečenog, srušenog objekta, postao je ishodište razvoja nove intervencije, koja kroz svoju diferencijaciju u odnosu na postojeće strukture, kroz upotrebu laganih konstrukcija i materijala te kroz novu organizaciju životnog prostora, jasno odražava početak novog života.

O projektu (tekst autora):

Gdje živjeti? Koje prostorne senzacije želimo svakodnevno u svom domu? Koliko je prostora primjereno izgraditi? Koliko velika treba biti kuća? Koliko košta metar kvadratni kuće?

Izabrali smo dugačku parcelu u jednom od mjestašaca raštrkanih po Papuku i Psunju gdje se među obraslim ruševinama nekadašnjih građevina još nađe pokoja naseljena kuća. Deruralizacija, depopulacija i rat ovdje su učinili svoje. Grijanje je ovdje na cjepanice, voda se crpi iz bunara, noću se hoda kroz mrak jer javne rasvjete, uglavnom, nema, signal na mobitelu se gubi, a trgovina je pokretna. U smislu infrastrukture i društvenih sadržaja, ljudi ovdje ne uživaju u blagodatima suvremenih naselja. Ovdje se uživa u prirodi i tišini.

Parcela vodi kroz gaj do potoka. Uz cestu se nalaze ostaci u ratu zapaljene vikendice čiji je podrum zadržan postavši polazna točka oko koje se razvija prostorno rješenje kuće. Prizemlje je čelično, lagano i u potpunosti otvoreno prema dvorišnoj i ulaznoj strani kombinacijom ostakljenja i polikarbonatnih ploča. Sa svojih 56m2 neto zatvorenog stambenog prostora u prizemlju i podrumske prostorije od 13m2, zbog svoje racionalnosti, možda i skučenosti, tlocrtno rješenje više podsjeća na stambenu jedinicu u zgradi nego na kuću: ovo je stan u prirodi. Nasuprot tome, treća dimenzija kuće je raskošnija pa se dnevni boravak prema dvorišnoj strani otvara visinom od 4m kako bi prigrlio što više svjetla i prirode.

Tijekom dana, kuća izgleda kao nepravilna crvena prizma koja raste prema dvorištu i stvara jaki kontrast prema okolnom zelenilu. Tijekom noći, iz mraka izranjaju neobično veliki transparentno-translucentni potezi ostakljenja i polikarbonata. Kroz njih se naziru živahne siluete ljudi otkrivajući ponešto iz svakodnevnog života ove malene kuće i udahnjujući novi život mjestu.