Razlozi za ovo priznanje su višestruki. Prisutnost arhitektice Grimmer u kulturnom prostoru između Beča i Zagreba nezaobilazna je i važna činjenica u posljednjih dvadesetak godina. U području arhitektonske kritike kontinuitet je od osobitnog značaja-sjetimo se Šegvićevih aktivnosti od ranih pedesetih do posljednjih godina 20. stoljeća. U tom segmentu ovogodišnji laureat pokazuje primjerenu ustrajnost i prepoznatljiv slijed misli, bez obzira na karakter djelovanja ili tematiku. O radu i interesima kolegice Grimmer moguće je govoritis aspekta Općeg i Posebnog. U opće dosege treba ubrojiti njenu ulogu neumornog ambasadora hrvatske kulture u srednjeeuropskom prostoru, potvrđenu izložbama poput onih posvećenih stradanju Dubrovnika ili pak mlađim hrvatskih arhitektima- “Raumgedanken” i “Beitraege zur Urbanitaet”. Organizirala je i podrupla niz utjecajnih predavanja u obje sredine-bečkoj i zagrebačkoj, koja su doprinjela boljem međusobnom razumijevanju i kreativnom dijalogu. Stvrana internacionalna dimenzija njenog djelovanja upravo je ona komponenta koja krasi tek mali broj kulturnih pregalaca na našim prostorima. Prihvaćanje i razumijevanje njenih aktivnosti u širem kontekstu potvrđuje s jedne strane vrijednost predstavljenog-dakle hrvatske arhitekture, a s druge strane ukazuje na uvažavanje njene autorske i kritičke osobnosti. U posebne dosege treba ubrojiti njenu svestranost kao člana uredništva časopisa “oris”, kojem je svojom metodičnošću i agilnošću utisnula svojstven pečat, te osobito uredničku ulogu u monografskoj ediciji (“Arhitektura” br. 211) posvećenoj djelu profesora Nevena Šegvića. Samozatajnost i diskretna upornost Vere Grimmer vjerojatno je specifična kombinacija “kinderstube” i bečke profinjenosti, ali u svakom slučaju predstavlja dragocijenu iznimku među arhitektima, koja imponira i postavlja drukčije obrasce ponašanja u našoj (strukovnoj) sredini. Sve to potvrđuje da ovogodišnja nagrada “Neven Šegvić” dolazi u prave ruke. Za nadati se da će ovo priznanje doprinijeti daljnjem profiliranju arhitektice Grimmer kao meritornog kritičkog subjekta, te većoj autoritativnosti i selektivnosti, toliko prijeko potrebnim u konfuziji agramerske samodopadljivosti.