Na prijave za Godišnju izložbu realizacija arhitekata i arhitektica u 2018. godini pristiglo je ukupno 64 autorska rada.

Radove Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2018. godini ocjenjivao je stručni žiri koji je ove godine sastavljen od međunarodnih gostiju, a to su Maruša Zorec (Slovenija), Pippo Ciorra (Italija) i Vedran Mimica (SAD), kao i domaćih članova Stručnog savjeta UHA-e, a to su Ana Šverko i Maroje Mrduljaš, te Ana Mrđa kao koordinatorica.

Godišnja izložba i dodjela Nagrada UHA-e realizira se u koprodukciji s Društvom arhitekata Rijeka (DAR) i DeltaLabom te programskim pravcem “Slatko i slano” koji je dio projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Otvorenje izložbe, kao i dodjela nagrada, zakazano je za 28. 3. 2019. u prostoru Zgrade IVEX na adresi Delta 5 (Rijeka). Izložba ostaje otvorena do 28. 4. 2019.

NAGRADU ‘VIKTOR KOVAČIĆ’ ZA ŽIVOTNO DJELO DOBIVA AKADEMIK DINKO KOVAČIĆ

Dinko Kovačić jedna je od najrelevantnijih figura splitske i hrvatske arhitektonske scene 20. stoljeća te važan predstavnik kritičkog regionalizma, koji je kroz svoj opus stvorio jedinstvene i vrijedne primjere koji su hrvatsku arhitekturu pozicionirali na svjetskoj karti.

Akademik Dinko Kovačić rođen je u Splitu 1938. godine. Gimnaziju je završio u Splitu 1957., a 1963. je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od završetka studija radi kao odgovorni projektant u projektnim biroima «Tehnogradnja» i «Lavčević» u Splitu, a 1979. prelazi u Zavod za arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U pola stoljeća projektiranja osmislio je velik broj građevina, od kojih je 66 realizirano. Dobitnik je devet prvih nagrada na arhitektonskim natječajima. Pored kontinuiranog projektantskog angažmana, dugogodišnji je član Savjeta za urbanizam grada Splita. Bio je član brojnih žirija na javnim i gradskim natječajima, te član ocjenjivačkog suda za godišnju nagradu «Borbe», najvažnije arhitektonske nagrade u bivšoj Jugoslaviji, te «Vladimir Nazor», nagrade Republike Hrvatske za najbolja godišnja umjetnička ostvarenja. Od početka školske godine 1994./95. pa sve do mirovine bio je angažiran kao redoviti profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, gdje je predavao Zgrade za turizam i slobodno vrijeme te je osnovao i dugi niz godina vodio studentsku ljetnu školu u Bolu na otoku Braču. Godine 2006. primljen je u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU) kao njezin redoviti član.

U mnoštvu tipološki različitih zadataka s kojima se suočio kao projektant ističe se njegov nezaobilazan doprinos u kreaciji urbanističko-arhitektonskog projekta «Split 3», gdje je projektirao dvije stambene ulice: Ulicu braće Borozan (današnja Ulica Šime Ljubića) i Ulicu Dinka Šimunovića, a također i opskrbni centar Dalma u Ulici Dinka Šimunovića. Za Ulicu braće Borozan (koju je projektirao zajedno s Mihajlom Zorićem) biva nagrađen čak trima nagradama (8. zagrebačkog salona 1973. te Republičkom nagradom Borbe i Godišnjom nagradom Vladimir Nazor 1974. godine). Iz perspektive građana i šire javnosti upravo je vizura te ulice jedna od onih koja je najsnažnije obilježila projekt Splita 3 kao tadašnju suvremenu reinterpretaciju stanovanja na Mediteranu. Prošle godine se navršilo 50 godina od tog amblemskog projekta te je isti uvršten u izložbu «Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980» u MoMA-i u New Yorku. Za projekt Ulice Dinka Šimunovića dobio je Godišnju nagradu grada Splita 1976. godine. Među ostalim nagradama koje je primio za svoj rad ističu se Nagrada HAZU i Nagrada Grada Splita za životno djelo 2004. te Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2011. godine.

Majstor arhitektonskog crteža, zaljubljenik u arhitekturu kao materijalizaciju načina života, senzibilan prema zatečenoj flori i fauni, i prema cjelokupnom životnom ciklusu lokacije na koju dolazi kao njezin novi sukreator, Dinko Kovačić je kao arhitekt i kao profesor prije svega djelovao kao čuvar i promotor duha mjesta i neraskidive veze čovjeka i prostora. Njegove prostorne interpretacije mediteranskog načina života sastavni su element kontinuiteta prostornog identiteta kojega je sve teže čuvati i razvijati u suvremenoj dinamici gradnje. Zadužio je time neizmjerno struku i prostor (posebno prostor Dalmacije gdje je realizirana glavnina njegova opusa), i sada i za buduće generacije, stoga mu Udruženje hrvatskih arhitekata odaje priznanje nagradom Viktor Kovačić za životno djelo.

 

ZA NAGRADU ‘VIKTOR KOVAČIĆ’ ZA NAJUSPJEŠNIJE OSTVARENJE U SVIM PODRUČJIMA ARHITEKTONSKOG STVARALAŠTVA ZA 2018. GODINU NOMINIRANI SU:

1: VINARIJA U KUTJEVU

autori: Tomislav Ćurković, Zoran Zidarić

lokacija: Ulica Republike Hrvatske 125, Kutjevo

 

2: STADION LUKE ŠOKČEVIĆA ŠALJAPINA

autori: Gorana Giljanović, Eugan Popović

lokacija: Ulica Matije Antuna Reljkovića 13, Gunja

 

3: UPRAVNA ZGRADA VALAMAR RIVIERA

autori: Branimir Medić, Pero Puljiz

lokacija: Stancija Kaligari 1, Poreč

 

4: LIFESTYLE HOTEL VITAR

autori: Lea Pelivan, Toma Pleić

lokacija: Bračka cesta 10, Bol

 

5: OSNOVNA SKOLA ZORKE SEVER

autori: Mia Roth, Tonči Čerina

lokacija: Kolodvorska ulica 36, Popovača

 

ZA NAGRADU ‘DRAGO GALIĆ’ ZA NAJUSPJEŠNIJE OSTVARENJE NA PODRUČJU STAMBENE ARHITEKTURE ZA 2018. GODINU NOMINIRANI SU:

1: KUĆA STAKA

autori: Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi

lokacija: Jabukovac 29, Zagreb

 

2: VIKEND KUĆA NA JADRIJI

autor: Tomislav Krajina

lokacija: Jadrija II, br. 22, Šibenik

 

3: DOGRADNJA OBITELJSKE KUĆE NA TREŠNJEVCI

autor: Tomislav Pavelić

lokacija: Bistranska 15, Zagreb

 

4: BEDROCK HOUSE

autor: Arhitektonski biro Turato (koautori: Idis Turato i Marko Liović)

lokacija: Brzac, Krk

 

ZA NAGRADU ‘BERNARDO BERNARDI’ ZA NAJUSPJEŠNIJE OSTVARENJE NA PODRUČJU OBLIKOVANJA I UNUTRAŠNJEG UREĐENJA ZA 2018. GODINU NOMINIRANI SU:

1: UNUTARNJE UREĐENJE PROSTORA RIHUB

autori: Ana Boljar, Ida Križaj Leko

lokacija: Ulica Ivana Grohovca 1/a, Rijeka

 

2: 1918. – PRIJELOMNA GODINA U HRVATSKOJ, izložbeni postav

autori: Damir Gamulin, Antun Sevšek

lokacija: Hrvatski povijesni muzej, Matoševa 9, Zagreb (11. studeni 2018. – rujan 2019.)

 

3: ATELIER D / 02

autor: Vanja Ilić

lokacija: Zagreb

 

NAGRADU ‘NEVEN ŠEGVIĆ’ ZA PUBLICISTIČKI, KRITIČKI, ZNANSTVENO‐ISTRAŽIVAČKI I TEORIJSKI RAD NA PODRUČJU ARHITEKTURE POSTHUMNO DOBIVA DR.SC. TOMISLAV PREMERL

Dr. sc. Tomislav Premerl (1939.–2018.), dipl. ing. arh. i znanstveni savjetnik, najistaknutiji je povjesničar hrvatske arhitekture internacionalnog modernizma, arhitekture između dvaju svjetskih ratova i poslije Drugog svjetskog rata. Njegovo kapitalno djelo Hrvatska moderna arhitektura između dva rata ‒ nova tradicija pionirski je iskorak u obradi i interpretaciji hrvatske moderne, a o značaju knjige svjedoče njezina tri izdanja (1989., 1990., 2015.). Knjiga sintetizira teorijsku misao i projektantsku praksu hrvatske međuratne arhitekture i urbanizma, a istovremeno je i jedinstveni kompendij njezinih aktera i djela čime je postala ishodište svih daljnjih istraživanja hrvatske arhitektonske i urbanističke produkcije 20. stoljeća. Osim ovog temeljnog djela kojim se svrstao među vodeće hrvatske povjesničare arhitekture Tomislav Premerl je objavio još četiri autorske knjige iz područja povijesti i teorije arhitekture: Nastajanje u suncu ‒ eseji o makedonskoj arhitekturi s putovanja ljeta 1962. (2002.), Zagreb, grad moderne arhitekture (2003.), Prepoznavanje arhitekture (2005.) te Povijesnost arhitekture (2017.).

U brojnim objavljenim znanstvenim i stručnim člancima (dosada ih je bibliografski obrađeno 315) arhitekt Premerl je stvorio sofisticiranu teorijsku misao koja počiva na kreativnoj integraciji teorijskog promišljanja i umjetničke intuicije. U fokusu su specifični zahtjevi namjene, složenih instalacijskih i konstruktivnih sustava objedinjeni u cjelovitu arhitektonsku kompoziciju koja je uvijek bila usklađena s povijesnim i prirodnim kontekstom.

Važan segment djelovanja arhitekta Premerla je njegov urednički i leksikografski rad. Od 1970. do 1977. godine član je uredništva cijenjenog stručnog časopisa Arhitektura Udruženja hrvatskih arhitekata te urednik nekoliko tematskih brojeva. Premerl je i višegodišnji urednik ne manje važnog časopisa Čovjek i prostor u razdoblju od 1981. do 1982. te od 1987. do 1990. godine. Zahvaljujući njemu časopis je postao glavni poligon za slobodno promišljanje različitih rukavaca suvremene arhitekture i prostora. U dva desetljeća dugom djelovanju u uredništvu znanstvenog časopisa za arhitekturu i urbanizam Prostor Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1998.–2018.) arhitekt Premerl je pažljivo i tolerantno recenzirao brojne znanstvene radove. Između 1980. i 2004. godine zaposlen je kao leksikograf i urednik za arhitekturu i likovnu struku u Leksikografskom zavodu Miroslava Krleže gdje je radio za niz enciklopedijskih izdanja (Tehnička enciklopedija, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Hrvatski leksikon, Hrvatska enciklopedija, Hrvatski biografski leksikon, itd.).

Tomislav Premerl je stvorio cjelovito i slojevito profesionalno djelo od monumentalnog značenja za povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća. Njegov teorijski i znanstveni rad je s vremenom postao jedan od intelektualnih repera prema kojem se svaka nadolazeća generacija arhitekata, teoretičara i povjesničara arhitekture modernizma u 20. stoljeću nužno mora vrijednosno odrediti. Slijedom svega navedenoga arhitektu Tomislavu Premerlu Udruženje hrvatskih arhitekata odaje priznanje za doista nezaboravni doprinos struci nagradom Neven Šegvić za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture u godini u kojoj nas je napustio.

 

ZA NAGRADU ‘NEVEN ŠEGVIĆ’ ZA PUBLICISTIČKI, KRITIČKI, ZNANSTVENO‐ISTRAŽIVAČKI I TEORIJSKI RAD NA PODRUČJU ARHITEKTURE ZA 2018. GODINU NOMINIRANI SU:

1: SLIKE PO IVANU (ĐOVANIJU)

autor: Nenad Fabijanić

 

2: MOISEJ GINZBURG: RITAM U ARHITEKTURI

autori: Luka Skansi (urednik), Ivo Alebić, Nives Franić, Primož Fijavž, Studiobotas

 

3: LEKSIKON SPLITSKE MODERNE ARHITEKTURE

autor: Darovan Tušek

SPONZOR NAGRADE VIKTOR KOVAČIĆ ZA ŽIVOTNO DJELO

ACO GRAĐEVINSKI ELEMENTI D.O.O.