Godišnja nagrada „Drago Galić“ 1996. za stambenu arhitekturu dodijeljena je arhitektima Zoranu Boševskom i Borisu Fioliću za zagrebačke stambene zgrade u Štamparovoj 32 i 34. Kuće koje su oni projektirali pa izgradili naprosto je nemoguće nazvati manjekatnicama ili višekatnicama. Ne su odozgo manje-više-manje, a odozdo manje-više više, pa bi vrli analitičar i nakon dugog razmišlajnja dokučio da oni (BiF) projektiraju tako da jedan (BiliF) na sve gleda svisoka, a drugi (BiliF) također svisoka. Prvi odozgo, a drugi odozdo. U pozadini svega prosta je konfiguracija, a oni (BiF) samo majstorima znanim postupkom (koji se inače naziva i stvaranjem) rješavaju zadani im zadatak, kako riješiti se prefiksa kon (hr.su), stvoriti figuru, ne biti figurativan, i mirno zaspati. Prvi od njih (BiliF) sanjat će kubus, a drugi (BiliF) milovati plohu. Prvo pitanje: Zašto onaj koji sanja kubus, spava s plohama, a onaj koji miluje plohu, voli kubuse? Drugo pitanje: Luc Besson ili Roman Polansky? Treće pitanje: Kako mogu živjeti između tog nakovnja unutrašnjeg (BiliF) suglasja? A žive. A četvrto pitanje o nostalgiji za vremenima crtanja po ledu nisu htjeli ili nisu znali odgovoriti. Na pitanje o izvorima inspiracije spremno su mi, kao da su znali, pružili svaki po list papira.Prvi list: direktna impresija=impresijaSpontana impresija=improvizacijaUobličena ekspresija=kompozicijaDrugi list:Also sprach WASSILY.Ja sam i.c. vrli (psiho)analatičar; ČIP 11/12