Dodjelom ovogodišnje nagrade za interijer Bernardo Bernardi splitskom arhitektu Neni Keziću za interijer poslovnog prostora Split ship management – headquarters, splitska je scena još jednom dobila priznanje od najvišega strukovnog establišmenta kao prostor u kojem se događaju pomaci i inovacije zanimljive širem atrukovnom auditoriju. Neno Kezić već je prepoznat kao vrstan interijerist te je 1991. u jeku samog rata dobio Bernardijevu nagradu za interijer Brodomerkurove poslovnice nasuprot hotelu Ambasador pa mu je ovogodišnja nagrada druga po redu, što je zapravo rijetkost. Nagrada Bernardo Bernardi je ustanovljena da bi se valorizirali interijeri koji su najšire i najproduktivnije polje djelovanja domaćih arhitekata. Zbog svoje male cijene, lake izvedbe i efemernosti interijeri su posebno zanimljivi za definiranje i prosudbu arhitektonskih ukusa i moda. Kod njih se uvijek najprije pojavljuju i najlakše razaznaju tragovi novog i dotada neviđenog u oblikovanju prostora koji tek nakon interijerskih naznaka prelaze i u skuplje i složenije arhitektonske medije poput urbanizma, stambenih ili poslovnih kuća. Hrvatski i splitski interijeri pod blagim utjecajem minimalizma dosegli su vrlo visok standard svog izričaja. Krajnji rezultat su brojni ugodni javni prostori, koji nas ne opterećuju svojom nametljivošću ili stilskim izvještačenostima. Međutim, u toj produkciji zbog jasno postavljenih kriterija i definiranih ukusa već je pomalo zavladala uniformiranost i rezignacija. Svježina je prava rijetkost i traganje za novim se ograničava samo na male omake variranja neke od svijetlijih boja ili odabira kupovnog namještaja. U čemu se onda posebne vrijednosti interijera Nene Kezića? Interijer Split ship management headquartersa, najjednostavnije, postigao je iznimno visok standard oblikovanja, ali i unio u središnjem dijelu prostora volumene dvorane za prezentaciju koji interijeru daje dodatnu težinu. Uredski prostori Split ship managemet headq. nalaze se na najvišem katu Semove zgrade na Ravnim njivama uza sjevernu stranu ulice Domovinskog rata te svojom organizacijom poslovanja ne odudaraju od uobičajenih uredskih zahtjeva. Zanimljivo je kako je Kezić od jednoga relativno običnog, anonimnog i rutinskog zadatka uspio izvući najviše, te stvoriti prostore visokoga oblikovnog standarda. Kezićev je prostor dovoljno tehnicistički topao i informativan da svojim detaljima prekida prostrane furnirane plohe. U tom prije svega ugodnom prostoru obilje je majstorski izvedenih detalja, ali ono što upada u oko već nakon ulaska jest izdignuti oval dvorane za prezentaciju koja je smještena u središnjem prostoru ureda. Možda je ova arhitektonizacija dala prostoru neku značenjsku različitost, ali se čini da je konzistentni i gusti oblikovani stav ipak najvrjedniji u ovom Kezićevu radu. Prečesto zaboravljamo da svijet oko nas, pa i onaj svakodnevni, može biti tako oblikovan da ima artističke komponente i poruke, a ne mora biti tako. Za početak je dovoljno postaviti kriterije i cilj.Miće Gamulin