Postav izložbe „Hrvati-kršćanstvo-kultura-umjetnost“ koja se održala od 28. listopada 1999. do 15.siječnja 2000. godine u Vatikanskim muzejima, u salonima Pape Siksta V. predstavljala je za arhitekta Branka Silađina veliki kreativni izazov.Riječ je o postavu izložbe u definirano visokovrijedno arhitektonsko povijesno zdanje, sa zidovima i pripadajućim bačvastim svodovima, oslikanim freskama vrhunske kvalitete. Problem nepostojanja slobodnih zidnih površina koje bi mogle poslužiti za postavu umjetnina;arhitekt Silađin nepodnošljivom lakoćom, nenametljivo pretvara u prednost.Autor prekriva interkolumnije stupaca i prozorske otvore posebnom vrstom elastične plastične folije koju razapinje preko skeletne konstrukcije kubusa, osvjetljavajući njihovu unutrašnjost.Majstorski atraktivna postava izložaka odredila je taj značajni povijesni ambijent na novi način: novom estetikom volumena, plohe i svijetla. Tako su u prvi plan došli izlošci, pomno odabrani za tu priliku.Arhitekt Silađin umjetničkom je mjerom, posve nenametljivo, uz visokovrijedno ostvarenu novu estetiku povijesnog prostora, podario nama i svijetu, uz remek djela svjetske kulturne baštine, dostojnu prezentaciju hrvatskog doprinosa sveukupnoj kršćanskoj umjetničkoj baštini.