Veliki broj realizacija dovršenih protekle godine postigao je visoke oblikovne i tehničke dosege potvrdivši još jednom visoke standarde koje ima hrvatsko arhitektonsko stvaralaštvo. U takvoj konkurenciji odgovorno dodijeliti nagradu “Viktor Kovačić” bio je iznimno inspirativan zadatak. Odluka žirija da ne dodijeli nagradu jednoj od izvedenih kuća koje predstavljaju tradicionalni arhitektonski medij i glavno izričajno sredstvo, nego dvjema realizacijama koje se mogu svrstati u donekle rubna područja arhitektonskog djelovanja, bila je motivirana njihovim uspješnim tretiranjem delikatne i često problematizirane teme memorijalnih obilježja Domovinskog rata. Realizacije Most hrvatskih branitelja u Rijeci arhitektonskog studija 3LHD i memorijalni park u Samoboru arhitekta Branka Silađina su u svojoj značenjskoj jezgri imale osjetljiv i nijansiran zadatak stvaranja materijalnih spomenika koji trebaju korespondirati s golemim temama kao što su herojstvo, požrtvovanje i ljubav prema domovini.Iako su riječki most i samoborski park smješteni u posve različitim okružjima te iako funkcioniraju na različitim nivoima, homolognosti koje ih povezuju su velike. Obje realizacije su svojim elementima duboko ukorijenjene u recentnu arhitektonsku leksiku i izričaj. Obje redukcionističkim gestama u oblikovanju uspijevaju polarizirati okolni prostor stvarajući arhitektonske znakove, koji su adekvatni nosioci snažnih i zahtjevnih metajezičnih poruka koje se na njih vezuju. Pri oblikovanju spomenika uvažavani su svi etički i estetski kriteriji koji im omogućavaju da djeluju kao snažni memento u prostorima koji ih okružuju.Pri tome je recentna hrvatska arhitektura dobila potvrdu da i delikatne memorijalne teme mogu polučiti snažna i općeprihvaćena djela, bez ikakvih opterećenja needuciranosti laika ili pretencioznih banaliziranja umjetnika.Miće Gamulin