Što bi onda u ovog stvaraoca sažimalo to djelo, koje se naziva životno, a što nije ono općenito u duhu imena ove nagrade? Što bi bilo postvarenje takve osobnosti, ono posebno, jedinstveno i ispred svih?Premda je pred nama golem opus, odgovor je trenutačan: nabrano, stakleno pročelje hotela Dubrovnik II u Gajevoj ulici, ta ondulirana kartezijanska rešetka koja ambijent susjedne arhitekture reflektira distorzično, jazzističkim paradiblima, ritmovima sadašnjice. Gestualna snaga i izražajna delikatnost staklene opne hotela Dubrovnik najraskošnija su arhitektonska nakana darovana zagrebačkom urbanitetu na kraju stoljeća. Trajno uronjen u modernitet, arhitekt Nikola Filipović suvereno je formulirao svoje zapise o hrvatskoj arhitektonskoj suvremenosti, od interijera do urbanističkih kompleksa, od modernog do postmodernog izraza. Ova nagrada nije podvlačenje crte ispod stilski dovršenog opusa, nego je tek usputni međaš na autorovu putu prema budućim kreacijama.