S obzirom na svoju veličinu, namjenu i simbolički značaj, Muzej suvremene umjetnosti najznačajnija je recentna investicija u kulturi, bez obzira na moguće dvojbe oko pojedinih segmenata njene realizacije. Usprkos oblikovnim različitostima užeg urbanog konteksta, autor suvereno generira vlastiti urbanizam u horizontalnom i vertikalnom smjeru, uz afirmativni odnos prema širem kontekstu Novog Zagreba. Poštujući elemente zatečenog urbaniteta gradi sklop u kompozicijskom i organizacijskom odnosu triju osnovnih prostornih smjerova (x, y, z). Uvažavajući osnovni karakter namjene, organizacija je pritom provedena pomoću gotovo paradigmatskih arhitektonskih principa, poput slobodnog plana, “otvorenog presjeka” u oba smjera, kvalitetne vertikalne artikulacije centralnog dijela te na njega vezanih lateralnih prostora. Prodori svjetla organizirani su posredno, kroz međuprostore i atrije u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Ovakav koncept već sada je pružio mogućnost prihvaćanja i drugih očekivanih i neočekivanih sadržaja, uz očekivanu jaču afirmaciju i korištenje vanjskih prostora i partera, čime se potvrđuje doprinos ovog djela kulturnom pulsu Novog Zagreba kao i cjelokupnom kulturnom životu grada. Naročito je za istaknuti dobar odnos između monumentalnosti zgrade i mjerila okolnog konteksta, njen potencijal prepoznatljivog urbanog znaka, kao i uspješne vizualne komunikacije s neposrednim kontekstom.