U impozantnom opusu zadarskog arhitekta Nikole Bašića značajnu zonu interesa predstavlja autorski tretman uređenja javnih gradskih prostora, gdje su utilitarni,funkcionalni, urbanističko- planski elementi obimnih investicijskih zahvata oplemenjeni naporom autora da osmisli kulturno urbano okruženje.Jedan od takvih autorskih programa je i Detaljni plan uređenja partera Zadarske rive, nastao prvenstveno kao pomorsko-prometna nužnost: – novo pristanište za cruisere.Osim logičnog formiranja završetka napetog luka čuvene Zadarske rive -neoperativne južne strane poluotoka, naglašeno je poštivana osnovna namjena: gradska šetnica uz more, permanentna senzacija razgraničenja statike obale i dinamike vode.Kao posebne akcente, žarišta interesa šetača, autor je hrabro predložio potpuno neuobičajene, 4- dimenzionalne sadržaje Spomenik Suncu, amfiteatar, čija arena danju fotoćelijama hvata sunce, a noću ga reflektira i Morske orgulje, sustav orguljskih svirala ugrađenih ispod obalne šetnice, pokretanih energijom mora. Osim hrabrosti, originalnosti i upornosti samog autora, posebno ohrabruje spremnost Naručitelja ( Grada, Luke) da omogući ovu realizaciju. Naime nije moguće utvrditi direktnu komercijalnu korist, ali je to nesporno i turistički projekt par excellence. (Već su sada, prije turističke sezone orgulje opsjedane posjetiocima, a unesene su i u sve turističke prospekte. Nadamo se da će grad Zadar imati snage za kompletiranje čitavog plana uređenja.) Morske orgulje su pokretane prirodnom silom, dinamikom mora, plime, oseke i valova koji se razbijaju na obali. Taj je efekt poznat iz arhajskih vremena, a novovjeke «trube» u San Francisku proizvode neartikulirane zvukove potiskivanjem zraka kroz otvore u stijeni. Autentičnost ovog projekta u Zadru je ugradnja 35 cijevi s orguljskim sviralama, raspoređenih u 7 sekcija po 5 biranih tonova dijatonske ljestvice (inženjer akustike Stamać) . Slučajni prolaznik, slučajnim odabirom pozicije biva preplavljen slučajnom ali artikuliranom muzičkom senzacijom, a permanentni koncert neograničenih varijacija je prekidan samo bonacom. Trodimenzionalno arhitektonsko oblikovanje podupire i naglašava mistiku četvrte, zvučne dimenzije pojave u javnom prostoru. Oblikovanje je pročišćeno, diskretno, gotovo asketsko, tako da se upravo čita poruka: « Graditi a ne izlagati! « To je fina prijelazna stepenasta kamena obala, koja dvosmjernim skalinama (cca 70 x 8 m) provocira zastajkivanje prolaznika, sjedanje, igranje karata, zagrljaj i gotovo poziv povratku u vodu. Jedva vidljivi otvori za ulazak mora ispod površine, diskretni zvučni prorezi u najvišoj stepenici i iznad usnika orguljske cijevi, i to je sve. Vrhunsko oblikovanje, gotovo antioblikovanje, rezultiralo je dojmom da drugačije niti ne može, da je ta «skalinada» oduvijek ovdje, da je vječna u kamenu. I bez obzira na krešendo orgulja za jakog juga, ili muk dok miruje more, ljudi će dolaziti i ponovo se vraćati.